Simpozija povjesničara koji se održavao od 8. do 10. maja, u prostoru Franjevačkog samostan u Kraljevoj Sutjesci, završen je danas.
Domaćin simpozija je Franjevački samostan u Kraljevoj Sutjesci pod vodstvom gvardijana fra Bone Tomića, predvodio ga je prof. dr. Mihael Ursinus – sveučilišni profesor, osmanolog, emeritus povijesti i orijentalnih jezika, a medijski pokrovitelj ovog prestižnog događaja je Franjevački medijski centar Svjetlo riječi.
Učesnici simpozija su renomirani turkolozi, islamolozi i osmanolozi su, svaki svojom ekspertizom, doprinijeli istraživanju dugočuvanih osmanskih dokumenata arhiviranih u ovom samostanu. S ovim ciljem, u Kraljevoj Sutjesci su boravili: prof. Elias Kolovos (Atena), prof. Claudia Roemer (Beč), prof. Rhoads Murphey (New York / Birmingham), prof. Rossitsa Gradeva (Sofija), prof. Timo Blocksdorf (Tübingen), prof. Fazileta Hafizović (Sarajevo) i akademik Nenad Moačanin (Zagreb). U fokusu njihovog istraživanja bile su osmanske fetve očuvane u samostanskom arhivu koje predstavljaju važne dokumente, a do sada nedovoljno vrednovane za rasvjetljavanje mnogih aspekata franjevačkoga i katoličkoga postojanja pod sultanima.
„Imamo namjeru predstaviti prijevode dijela ovih dokumenata i pokazati dokle smo stigli s istraživanjem i to u obliku priručnika koji će čitateljima dati priliku da sa sigurnošću znaju točne datume i sadržaj svakog dokumenta. To će biti prva ikada monografija posvećena jednom samostanu koja je potpuno zasnovana na osmanskim spisima koji se u tom samostanu čuvaju” – rekao je ranije prof. Ursinus.
Završni događaj simpozija bilo je predstavljanje knjige „Osmanske isprave sutješkog samostana” autora prof. dr. Michaela Ursinusa i magistre Ane Papić koja je održana večeras u samostanskoj crkvi sv. Ivana Krstitelja u Kraljevoj Sutjesci. Bila je ovo jedinstvena prilika za razgovor o tematici kojom se knjiga i simpozij bave i to u ambijentu samostana čiji zidovi nisu samo čuvari povijesnih dokumenata već i svjedoci i sudionici sadržaja tih stoljetnih spisa.
Trodnevni simpozij je za njegove učesnike bio intezivan proces proučavanja već ispisane povijesti naših naroda, a za sve ostale i čitavu Bosnu i Hercegovinu mjesto novih istraživanja koja će rezultirati ispisivanjem onoga što će buduće generacije iščitavati kao dio svog identiteta i kao dio svoje povijesti.
Važnost ovog događaja, fra Bono, gvardijan samostana, je opisao ovim riječima: „Gostujući znanstvenici će istražiti jedan dio iz bogate biblioteke osmanskih dokumenata koje mi posjedujemo u samostanu. Osvijetlit će malo tu povijest što je od velike važnosti jer vidimo da je sve podložno zaboravu, a oni će nas na taj način podsjetiti tko smo, što smo, odakle dolazimo i zašto je važno čuvati svoje korijene. Franjevački samostani su to činili u prošlosti, a mi ovime samo nastavljamo u tom pravcu.“
(Svjetlo riječi)
