U objavi na Facebook stranici Nostalgija, koju prati oko 290.000 pratitelja iz cijele regije, pronašla se i jedna fotografija mladih muškaraca kako igraju nogomet na livadi u doba Jugoslavije.
Na crno-bijeloj fotografiji 11 muškaraca igra nogomet, dok ostali sjede na travi. Golovi su improvizirani drvenim šipkama.
Uz fotografiju piše: “Neka stara vremena i nogomet našeg djetinjstva: Debeli je uvijek golman. Utakmica se završava kada se svi umore. Pobjeđuje onaj ko da zadnji gol. Nema suca (sudimo sami). Faul je ako se nekome pojavi krv ili neko zaplače na terenu. Zaleđe ne postoji. Ako vlasnik lopte ode kući, meč se završava prije. Dva najbolja igrača ne mogu biti u istom timu. Ako vas odaberu posljednjeg, to je veliko poniženje. Kod faula će stajati živi zid blizu lopte. Utakmica se zaustavlja kad starija osoba prolazi preko terena. Igrači iz susjedne zgrade su najveći neprijatelji. Obranu igraju najgori igrači. Kad dođe starija ekipa, napuštate teren. Uvijek postoji susjed kojemu smetate i koji prijeti da će vam uzeti ili izbušiti loptu.
Igranje nogometa u Jugoslaviji
Mnogi su se prisjetili kako su u mladosti igrali nogomet u Jugoslaviji: “Kad se sjetim turnira, osvojiš turnir i pobjednik dobije dresove ako je jači turnir. Lopta pogodi prečku, prečka leti dva metra, a o autima da ne pričam, uvijek svađa, je li izašla, nije izašla. Tako sam počeo i završio u Njemačkoj. Sto puta sam majicu zaboravio pa me sutra čekala na istom mjestu. Sto puta je mama rekla: ‘Dođi jesti’, a ja: ‘Sad ću’, i opet do kraja zaboraviš na jelo. Super vremena.”
“Živa istina, tako je i bilo, a nikome nije palo na pamet pitati vlasnika lopte ako je otišao kući ranije da ostavi loptu da se nastavi utakmica jer je niko ne bi posudio loptu koja je bila predragocjena, nije bilo kao sad kad možeš kupiti loptu za 10 eura na svakom ćošku”, dodao je drugi.
Treći je komentirao kakvi su tada bili golmani: “Pa naravno da je debeli golman, ne zato što ne može potrčati, nego treba njega premašiti i dati gol.”
“Kad se sjetim Bosne, nabiješ loptu, a ona ode nizbrdo, izgubiš 10 minuta dok je nađeš u onoj bujadi i moraš paziti da te zmija ne gricne”, prisjetio se jedan Bosanac.
Neki su dodali i kako su pripremali teren: “Nogama smo mjerili dužinu gola kako bi postavili stative.”
Bezbrižno igranje
Jedna osoba je usporedila nekadašnju igru s današnjom: “Kada se nogomet igrao prvenstveno zbog želje i nije djeci bilo usađeno u glavu da moraju biti Ronaldo ili Messi, itd., da ih čeka para puna vreća.”
“Stara dobra vremena, bez mobilnih telefona, prijateljstvo, ekipa iz ulice, igranje za gajbu piva za pobjednika, a koju svi zajedno popiju, samo da se zna ko je platio pivo, opušteno”, prepričao je drugi svoja sjećanja.
Jedan muškarac je sjetno napisao: “Nedostaje mi ono vrijeme, sve je išlo spontano, pojaviš se kod gola i jedan po jedan dolaze. Sve se događalo nekako samo sebe.”
“Tako je nekada bilo na mojoj livadi, svi roditelji su znali gdje su njihova djeca i samo nogomet s takvim golovima. To je bilo djetinjstvo”, zaključio je drugi.
