Beskućnici koji spavaju na ulici, majke koje se odriču obroka da bi bilo više za djecu, penzioneri koji u kontejnerima traže plastične flaše.
Iako je Njemačka jedna od najbogatijih zemalja svijeta, 13, 8 miliona ljudi su na ivici siromaštva ili žive u neimaštini. Ovo su podaci iz aktuelnog izvještaja o siromaštvu koji jednom godišnje objavljuje njemačka krovna organizacija dobrovoljnih nosilaca socijalne i medicinske njege (der Paritätische Wohlfahrtsverband). A njemačka Vlada u svom izvještaju o siromaštvu konstatuje sve veći jaz između bogatih i siromašnih.
To ne znači da ljudi u Njemačkoj umiru od gladi ili hladnoće jer im niko ne pomaže, ili da umiru od bolesti jer nemaju pristup medicinskoj njezi. Postoji u sociologiji razlika između apsolutnog siromaštva, kada ljudi ne mogu da zadovolje osnovne potrebe i relativnog siromaštva, koje se mjeri prosječnim životnim okolnostima jednog društva.
Neravnomjerna raspodjela bogatstva i siromaštva
Na svjetskoj listi po bogatstvu Njemačka je prošle godine bila na dvadesetoj poziciji. Kriterijum je bruto domaći proizvod po glavi stanovnika. U Njemačkoj ta vrijednost iznosi 50.700 američkih dolara. Na prvom mjestu je Luksemburg sa 136 000 američkih dolara po glavi stanovnika. Deset najsiromašnijih zemalja svijeta nalaze se u Africi, a najsiromašnija zemlja je Burundi sa 270 američkih dolara bruto domaćeg proizvoda godišnje po glavi stanovnika.
Siromaštvo – pitanje definicije
Dok u najsiromašnijim zemljama svijeta ljudi obično žive u apsolutnom siromaštvu, ljudi u Evropi su u pravilu pogođeni relativnim siromaštvom. Oni moraju da žive sa bitnim materijalnim ograničenjima. U Evropskoj uniji je onaj ko ima manje od 60 odsto prosječnog dohotka mjesečno na raspolaganju ili ugrožen siromaštvom ili siromašan. Ako neko ima manje od 50 odsto prosječnog dohotka, onda je veoma siromašan.
U Njemačkoj su samci koji primaju manje od 1.148 eura mjesečno siromašni. Samohrane majke sa malim djetetom su siromašne kada primaju manje od 1.492 eura, a roditelji sa dvoje djece važe kao siromašni ako imaju primanja ispod granice od 2.410 eura.
Siromaštvo uprkos obezbjeđivanja osnovnih potreba
Njemačka se definiše kao socijalna država. Ko ne može da nađe posao ili nije u stanju da radi, a nema prihode, dobija osnovnu socijalnu pomoć. Kolokvijalno se ona zove Harc IV. Dobija se novac za životne troškove, a troškove za kiriju, grijanje, vodu i zdravstveno osiguranje preuzima država. 2020. je u Njemačkoj tako živjelo 5, 3 miliona ljudi – sa djelimičnim ili ukupnim paketom pomoći Harc IV.
Porast broja siromašnih (svijetlo plava) i veoma siromašnih (tamno plava) u Njemačkoj
Ko sam podiže dijete dobija 449 eura mjesečno. Za taj novac moraju da se plate životne namirnice, odjeća, sredstva za održavanje higijene, internet, telefon i struja kao i svi drugi troškovi domaćinstava. Ako dva siromašna čovjeka žive u zajednici onda oni dobijaju po 404 eura. Ali za svako dijete se u zavisnosti od uzrasta plaća između 285 i 376 eura.
Koliko je čovjeku potrebno za život?
Organizacije koje se bave pomaganjem siromašnima stalno navode da osnovno socijalno osiguranje ne sprečava siromaštvo i nije dovoljno za istinsko učešće u životu. Vlada namjerava da poveća osnovne izdatke za siromašne od 2023. Tada će osnovna pomoć iznositi 502 eura. Sociolog koji se bavi temom siromaštva Kristof Butervege smatra da to neće biti dovoljno. On misli da je 650 eura najmanja suma koja garantuje „dostojanstven život” i normalnu, zdravu ishranu.
Osnovna suma je zaista rezultat tijesne računice. Za hranu se računa pet eura dnevno po osobi. „Kako bi to bilo dovoljno, siromašna domaćinstva često kupuju manje hrane ili kupuju namirnice lošijeg kvaliteta”, kaže se u prošlogodišnjoj analizi Fondacije Hajnrih Bel. Fondacija koja je bliska Zelenima u tom kontekstu upotrebljava izraz siromaštvo ishrane.
I penzionerima je teško
Inflacija pogoršava stvari pa su ugroženi i oni kojima do sada nije bila potrebna pomoć. Sve je više ljudi koji ne mogu da plate povećane cijene hljeba, mlijeka, povrća i voća u samoposlugama. To se vidi i na 960 mjesta u Njemačkoj na kojima organizacija Tafel (sto) sakuplja i raspodjeljuje siromašnima životne namirnice koje su u dobrom stanju ali bi im uskoro istekao rok trajanja. Godine 2020. je ove usluge koristilo 1, 1 miliona ljudi, a u međuvremenu ih je dva miliona.
Siromaštvo sve više pogađa starije ljude.penzije su premale – čak i poslije višedecenijskog rada. Žene su više pogođene od muškaraca, pošto su češće radile nepotpuno radno vrijeme, a i slabije su plaćene. Jedno istraživanje Fondacije Bertelsman predviđa da će 2036. oko 20 odsto penzionera biti pogođeno siromaštvom u starosti.
Skriveno siromaštvo
Doduše, penzioneri kojima je penzija mala mogu da zatraže dodatno novac iz osnovnog socijalnog osiguranja, isto kao ljudi koji rade ali su im primanja nedovoljna, ili ljudi koji rade samo pola radnog vremena jer podižu djecu. Mnogi ljudi se ustručavaju da odu u institucije i priznaju da im je potrebna pomoć. Rezultati različitih istraživanja pokazuju da skoro dvije trećine ljudi koji bi imali pravo na dodatnu socijalnu pomoć zbog stida to ne čine. Stariji ljudi pokušavaju radije da više rade. Makar po nekoliko sati ili jedan dan u sedmici. Ili sakupljaju plastične flaše u kontejnerima da bi zaradili poneki euro.
Siromaštvo uprkos poslu
U Nemačkoj raste broj ljudi koji uprkos poslu sa punim radnim vremenom ne mogu da pokriju osnovne troškove svojim dohotkom. Doduše, minimalna satnica je povećana na 12 evra. Samac koji radi puno radno vrijeme tako zaradi neto platu od 1480 evra. Nominalno je to iznad granice siromaštva, ali inflacija obezvrjeđuje njegov dohodak. I studenti dobro znaju taj problem. Ako žive od studentskog kredita, on iznosi maksimalno 934 evra mjesečno – uključujući i subvenciju za stanarinu i zdravstvenu zaštitu. To je znatno ispod relativne granice siromaštva u Njemačkoj.
Nema poboljšanja na vidiku
Njemačka Vlada će potrošiti 200 milijardi eura da bi ublažila posljedice rasta cena energenata. Ali time neće ni izbliza biti pookriveni svi dodatni troškovi, a prema predviđanjima ekonomista inflacija ostaje na visokom nivou. To će osjetiti prije svega oni koji nemaju finansijske rezerve ili ušteđevinu, piše DW.
