U radionici poznatog slavonskobrodskog inovatora Ivana Jakobovića nastao je još jedan izum koji bi mogao svijetu donijeti pomak u “novo normalno”.
Razmišljajući o Teslinoj pumpi, levitaciji i recikliranju magneta koji ostaju nakon što hard disk drive propadne, shvatio je da su kod njih “ostaju” energija i novac uloženi u stvaranje koje se možda može dobiti natrag. Tako je nastao prototip nazvan “D-stroj”.
Riječ je zapravo o uređaju za besplatno grijanje snage veće od 35 kW, čiji se rad zasniva na tome da elektromotor preko aluminijskih diskova s umetnutim magnetima koji se u njemu vrte zagrijava radni fluid, odnosno vodu.
Postrojenje za biodizel
– Uređaj služi za grijanje objekata, a toplinu proizvodimo indukcijskim putem. Magneti se rotiraju nad tri diska pokraj kojih se nalaze bakrene zavojnice te dolazi do indukcije i zagrijavanja do 90 stupnjeva. Nakon toga možemo određivati (regulirati) temperaturu preko zadanih vrijednosti. Za grijanje nam je dovoljna temperatura do 60-70 stupnjeva, što znači da imamo i višak topline. Tada će se, preko komande koju mi odredimo, po potrebi uključivati i isključivati diskovi – objasnio je Jakobović princip rada D-stroja.
Ovaj stroj definira temperaturu i tlak preko broja okretaja elektromotora te može tehnološki proces voditi do ranije nerealiziranih točnosti u promjenama stanja radnog fluida.
Inače, Slavonac se proslavio postrojenjem za biodizel s nula posto sumpora. Patent je prodan za pristojan iznos u Belgiji, gdje je za zasluge dobio i titulu viteza te poziv da svoj laboratorij (i adresu) preseli u tu zemlju. Pristojno se zahvalivši, ostao je u Donjoj Bebrini kraj Slavonskog Broda. Potom je zablistao s UV-ozonskim auspuhom koji umjesto štetnih ispušnih plinova izbacuje “radensku” – smjesu H2O i CO2. Sad je odlučio obuzdati i gravitaciju.
– Inovacije i ideje su čudan proces. Prije nekoliko godina bio sam kod prijatelja na Malom Lošinju i zapuhnuo nas je smrad iz kanti za smeće odmah uz rivu. Vratio sam se doma i u tri tjedna napravio (i patentirao, nap. a.) kantu za smeće s dozatorom i ionizatorom koji sprečavaju nastanak bakterija – kaže Jakobović.
Ubrzo je nastupio jedan od onih trenutaka epifanije koji je inovatorima tako svojstven – nastao je prototip nazvan D-stroj zbog aluminijskih diskova koji se u njemu vrte i recikliranih računalnih diskova iz kojih su uzeti permanentni magneti. Grijanje fluida u cijevima Pojednostavljeno rečeno, aluminijski diskovi u koje su umetnuti magneti vrte se na osovini pognojenoj elektromotorom/ generatorom. Između diskova su provučeni snopovi bakrenih cijevi kroz koje prolazi bilo koji fluid. Rotacija magneta izaziva toplinsku indukciju u Cu cijevima i grijanje fluida u njima.
– Novost kod mog izuma je način i izvor topline. Ne radi se o plinu, krutom ili tekućem gorivu, nego baš o indukcijskom grijanju. Elektromotor zarotira diskove s 420 neodimijskih magneta koji su u blizini bakrene zavojnice kroz koju pumpa “tjera” ili cirkulira vodu. Pri tome postižemo konstantnu temperaturu po želji. Kad se temperatura podigne iznad određene vrijednosti, termometar će isključiti elektromotor i temperatura će biti u zadanim vrijednostima – ističe Jakobović. Napominje kako su neke od najvažnijih odlika njegova stroja te što ne zagađuje okoliš i što se energijom opskrbljuje iz fotonaponskog sustava, tako da desetke godina može raditi bez dodatnog ulaganja.
Prva i očigledna primjena – grijanje vode/alkohola/radnog fluida naišla je na kritike konzervativnijih inženjera. Primjedba je opravdana, to isto se može raditi s bojlerom i električnim grijačem. No previdjeli su nešto impresivno – ovaj stroj definira temperaturu i tlak preko broja okretaja elektromotora (i povratne veze) te može laboratorijski, tehnološki ili industrijski proces voditi do dosad nerealiziranih točnosti u promjenama stanja radnog fluida. Najzanimljivija primjena mogla bi biti u modernim liftovima. U sljedećih 20-30 godina većina zgrada bi trebala postati samodostatna, tj. solarni paneli trebali bi proizvesti svu potrebnu struju bez spoja na električnu mrežu. Ovakav sustav predavao bi višak energije u spremnike tople vode u zgradi ili klimatizacijske sustave. Sad bi svako dizalo u silasku kroz visoke zgrade predavalo višak potencijalne energije radnom fluidu radi grijanja ili hlađenja.
