Nakon što je završio u tuzlanskoj bolnici i dalje se nije mogao suzdržati od svog poroka i velike ljubavi cigareta, te je znao sa infuzijom otići do balkona da bi zapalio. Tokom tog boravka golub je uletio u njegovu sobu i niko ga nije mogao istjerati.
Sletio je na Sinanovu nogu, noću spavao ispod njegovog kreveta, a danju hodao po sobi. Dan kasnije kada se Sinan probudio, pričala je njegova supruga, kazao joj je da je sanjao svoju dženazu. Sav usplahiren je rekao da su ga ponijeli na groblje gdje ga je dočekao jedan čovjek koji mu je rekao:
-Ti se vrati, tebi još nije mjesto ovdje!
A to se desilo nekoliko dana prije nego što će doživjeti hepatitičku jetrenu encefalopatiju koja je za sobom povukla nekoliko dodatnih problema. Fatalni i težak zdravstveni problem. Bio je u strašnoj krizi, životnoj krizi i malo je ko vjerovao da će preživjeti. Njegova supruga Sabina je jedina bila optimista, i kako je rekla, njegov san ju je pratio.
No, brzo nakon toga krhki Sinan se više nije mogao boriti s nedaćama. Otišao je na bolji svijet 1. juna. Mirno i tiho, kako je i živio.
Vjerski značaj golubova zastupljen je u svim religijama, pa i u islamu, a posebno u Indiji. U nekim tradicijama, golub simboliše anđela čuvara. Prema narodnom vjerovanju, ubiti goluba smatra se velikim grijehom jer on predstavlja Božju pticu. Golub je u Starom zavjetu simbol mira, dobre volje i oproštaja, a u Novom zavjetu Svetog duha, ljubavi i milosti Božje, dok su u hinduističkoj tradiciji golubovi glasnici boga mrtvih. Osim što donose dobre vijesti, golubovi se smatraju i dušama bliskih osoba koje su napustile fizički svijet.