Nakon tragične nesreće na Elbrusu u kojoj su živote izgubili planinari iz Zenice, razgovarali smo sa Senadom Bajrićem, planinarom i alpinistom iz Kaknja, koji iza sebe ima uspone na Kilimandžaro (5.895 m) i vrhove Anda.
Kako ste primili vijest o tragediji?
S velikom tugom. Poznavao sam te divne ljude, bili su moji prijatelji. Ovo je ogroman gubitak za njihove porodice, prijatelje i cijelu planinarsku zajednicu.
Jeste li i sami planirali uspon na Elbrus?
Tokom 2020. godine intenzivno sam se pripremao za uspon na Elbrus. Nažalost, pandemija koronavirusa prekinula je te planove. Upravo zbog toga sam mnogo proučavao tu planinu, njene rute, vremenske prilike i specifičnosti uspona.
U javnosti se često postavlja pitanje da li su planinari precijenili svoje mogućnosti. Kako Vi gledate na to?
To su bili iskusni planinari, nikako početnici. Imali su ozbiljno planinarsko iskustvo i bili su u dobroj fizičkoj kondiciji. Niko od njih nije krenuo u sigurnu pogibiju. Svaki njihov korak bio je rezultat procjene, iskustva i promišljanja.
Nažalost, posljednjih dana pojavilo se mnogo komentara ljudi koji nikada nisu iskusili uslove visokogorstva. Lako je donositi sud iz udobnosti doma ili nakon izleta do planinarskog doma i roštilja na Vlašiću, ali uspon na planinu višu od 5.000 metara ne može se porediti s rekreativnim boravkom u prirodi.
Koliko vrijeme na visokim planinama može biti nepredvidivo?
Nedavno smo usred ljeta u Kaknju imali snažno nevrijeme koje je rušilo drveće. Ako se tako dramatične promjene mogu dogoditi na nekoliko stotina metara nadmorske visine, možete zamisliti koliko se brzo situacija mijenja na Elbrusu.
Vi ste penjali Kilimandžaro i Andes sa visinama iznad 6.000 m. Koliko to iskustvo pomaže?
Iz ličnog iskustva znam kako izgleda kretanje na visinama iznad 5.000 metara. Ono što na maloj nadmorskoj visini pretrčite za dvadesetak sekundi, iznad 5.000 metara prelazite desetak minuta, uz ubrzano disanje i česte pauze. Kada tome dodate tešku planinarsku opremu, toplu odjeću i ruksak, jasno je da se čovjek ne može brzo kretati niti pobjeći od naglog nevremena.
Šta je, prema Vašem mišljenju, najvjerovatnije dovelo do tragedije?
Nisam upoznat sa svim detaljima i bilo bi neodgovorno da nagađam. Međutim, očigledno je da je nagla promjena vremena vjerovatno bila ključni faktor.
Koju poruku biste uputili planinarskoj zajednici?
Planinarenje nije traženje opasnosti nego ljubav prema prirodi, disciplini i stalnom učenju. Ova tragedija treba nas podsjetiti koliko planina zaslužuje poštovanje i koliko je priroda, bez obzira na naše iskustvo, uvijek snažnija od čovjeka.
(Kakanj-X)
