Od rečenice da su svi radnici zamjenjivi, do današnjeg manjka radne snage i pojava poput tihog otkaza, velikog otkaza i otkaza iz osvete – prošlo je tek nekoliko godina. Danas nijedan ozbiljan poslodavac neće dozvoliti da su mu radnici nezadovoljni, jer bi se lako mogao suočiti s ovim sve raširenijim pojavama, kako u svijetu, tako i kod nas.
– Prvo je došao veliki otkaz, zatim tihi otkaz, a na kraju i otkaz iz osvete. Veliki otkaz veže se za postpandemijsko okruženje. Ljudi često daju otkaz kada se suoče sa smrću – svojom ili nečijom bliskom. Tada shvate da im je vrijeme ograničeno. Veliki otkaz se dogodio kada je veliki broj ljudi to osvijestio u isto vrijeme – rekao je prof. dr. sc. Zvonimir Galić s Odsjeka za psihologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu, gostujući u HRT-ovoj emisiji “Dobro jutro, Hrvatska”.
Tihi otkaz, pojašnjava, nastaje kada osoba nije zadovoljna, ali ne daje otkaz – već jednostavno prestaje da se trudi na poslu.
- Nakon toga dolazimo do pojma otkaza iz osvete. To je kada osoba daje otkaz kako bi poslala poruku poslodavcu – da je nezadovoljna situacijom u kojoj se nalazi – ističe Galić.
Kada na tržištu rada nedostaje ljudi, svaki radnik, njegova riječ i njegovi postupci imaju veću težinu. Galić smatra da smo kao društvo nekada možda bili još nezadovoljniji, ali smo tada birali “tihi otkaz”. Danas, kako kaže, ljudi češće biraju dramatičniji način.
- Zašto? Zato što možemo – dodaje.
- Naše društvo i tržište rada se mijenjaju nevjerovatno brzo. Prije 10 godina imali smo 270 hiljada nezaposlenih, a danas ih imamo 71 hiljadu. Ključna stvar koja stoji iza svih ovih promjena jeste – nedostatak radne snage. Zato si ljudi mogu priuštiti ponašanje o kojem sam govorio – naglašava Galić.
Prema podacima, u narednih godinu dana oko 30 posto ljudi planira tražiti novi posao. Ipak, postoji velika razlika među generacijama – čak 40 posto osoba mlađih od 35 godina spremno je na promjenu, dok samo 20 posto starijih od 45 godina razmišlja o novom zaposlenju.
- To je sasvim prirodno. Mlađim ljudima je lakše promijeniti posao. Osim toga, naše istraživanje pokazuje da mlađi emotivnije reaguju na odnos s poslodavcem – ističe Galić.
Kada je riječ o otkazima, ključna emocija koja ih pokreće jeste – osjećaj nepravde. Ljudi najčešće daju otkaz kada osjećaju da prolaze lošije u odnosu na druge.
- Naš osjećaj nepravde se ne zasniva samo na općem stanju, već na poređenju s drugim ljudima – objašnjava.
Ipak, zaključuje optimistično:
- Bez obzira na sve, naši trendovi su pozitivni. Radnih mjesta je više, plate su nešto bolje – iako ih inflacija dobrim dijelom pojede – ali ekonomska situacija ide nabolje. Ljudi na tržištu rada nema dovoljno, i to je dobra vijest za radnike. Za poslodavce to može biti dobra vijest, ali pod uslovom da se više potrude oko svojih zaposlenih – zaključuje Galić.
(Pe.F./Dobro jutro, Hrvatska/HRT)
