Iako je ima dovoljno za vlastite potrebe, Bosna i Hercegovina lubenicu uvozi iz trinaest zemalja, a izvozi u samo jednu. Domaći proizvođači teško plasiraju svoj proizvod i često su u gubicima. Problem bi mogao da bude ublažen stvaranjem registra proizvođača i odlukom da se zaštiti domaći proizvod.
Iako je ima dovoljno za vlastite potrebe, Bosna i Hercegovina lubenicu uvozi iz trinaest zemalja, a izvozi u samo jednu. Domaći proizvođači teško plasiraju svoj proizvod i često su u gubicima. Problem bi mogao da bude ublažen stvaranjem registra proizvođača i odlukom da se zaštiti domaći proizvod.
Na Kvantaškoj pijaci u Bijeljini prodaja lubenica u punom je jeku. Ove sezone proizvedeno je mnogo više nego što se može prodati.
SAVO JOVANOVIĆ, proizvođač lubenice iz Crnjelova kod Bijeljine
“Ove godine minus malo jači. Nije samo za mene. Za sve ove ljude”.
GORAN SIMIĆ, proizvođač lubenice iz Crnjelova kod Bijeljine
“Sad nema uvoza samo je… mnogo, mnogo rasađeno”.
Lubenicu uvozimo iz trinaest zemalja, najviše iz Turske i Albanije. Izvozimo samo u Crnu Goru.
RATKO KOVAČEVIĆ, glasnogovornik Uprave za indirektno oporezivanje BiH
“U šest mjeseci 2022. godine 11 hiljada 820 tona lubenica smo uvezli u vrijednosti od oko šest i pol miliona konvertibilnih maraka. S druge strane, ako govorimo o izvozu lubenica iz BiH, u šest mjeseci ove godine izvezeno je lubenica u vrijednosti od devet hiljada i 300 konvertibilnih maraka, što govori da je taj izvoz u potpunosti zanemariv”.
Lubenica je značajno subvencionirana upravo u zemljama iz kojih je uvozimo u Bosnu i Hercegovinu. Mnogi je prodaju po niskim cijenama i često individualno.
MUJAGA SEJDINOVIĆ, proizvođač lubenice iz Gnojnice kod Lukavca
“Imam dosta zasijanog bostana. Imam oko 20 duluma zasijano. Očekivao sam veće prihode. Ovaj toplotni val je uradio svoje, što je uradio”.
Da bi svoj proizvod mogli masovnije plasirati na tržište, potreban je strateški pristup.
SUAD SELIMOVIĆ, Udruženje za poljoprivredu i prehrambenu industriju u KPK Tuzla
“Tu kulturu za koju dajemo značajno velika sredstva u uvozu, da kažemo da dio tih novčanih poticajnih sredstava izdvojimo i da razvijemo jedan novi strateški cilj unutar tih strategija i da kažemo – želimo da od uvoza koji je vrijedan nekih osam do deset miliona lubenice, želimo da dva miliona bude vlastite proizvodnje”.
Udruživanje proizvođača putem zadruga sigurniji je put za ponudu proizvoda marketima i velikim trgovinskim lancima.
ALISA DŽAMBIĆ, direktorica Poljoprivredne zadruge “Lukavčanka”, Lukavac
“Putem zadruge mi možemo udružiti te proizvođače, jer oni kao pojedinci bukvalno budu ucijenjeni od strane otkupljivača. Evo, lubenica je spala na 20 feninga. U tih 20 feninga je stao nečiji trud, nečije uloženo vrijeme, nečiji uloženi novac, a svi znamo da su inputi ove godine bili zaista visoki u odnosu na neke prethodne godine”.
Sistemska rješenja i u slučaju proizvodnje i plasmana lubenice jedina su sigurna. Moglo bi se posegnuti za mehanizmima ograničavanja uvoza ili stavljanja određene takse na uvozne kulture. Mehanizam kojim se u zemljama Evropske unijje štiti domaći proizvod i nama je na raspolaganju. Da bi bio upotrijebljen, mora postojati registar proizvođača, ali i opredjeljenje da se zaštiti domaća proizvodnja.
