Iz vremena kada su se sklapali drugačiji brakovi i kada se ljubav gledala na malo drugačiji način stiže nam priča o paru Himzi i Mućelefi iz Bugojna. Ovaj stari bračni par je ove godine proslavio 67. godišnjicu braka, a atmosfera u kući je još uvijek ista kao i prvi dan poslije vjenčanja.
Himzo i Mućelefa su 1934. godište, on je četiri mjeseca mlađi od nje. Rođen u znaku Bika, Himzo se cijeli život tvrdoglavo i žustro borio da sebi i svojoj porodici osigura stabilnu egzistenciju. Na ludi kamen su stali sa samo 18 godina, a Himzo je već tada ozbiljno shvatao život i sve obaveze koje on nosi.Avantura zvana brak počela je prije 67 godina, a iz svega toga se izrodilo sedmero djece, 17 unučadi, 21 praunuče i jedno prapraunuče.Njih dvoje su odrasli u susjednim selima, te su se poznavali cijeli život. Iz dugogodišnjeg prijateljstva izrasla je velika ljubav koja traje i danas. Mućelefa je poslije udaje vjerno čuvala dom, a bilo bi škrto reći da se Himzo bavio samo građevinom. Radio je sve što je stigao, izmišljajući načine da porodici osigura lagodan život.Još u mladosti je često putovao u Austriju i radio “po terenu” te ga nije bilo kući po nekoliko dana. Njegova žena bi za to vrijeme obavljala sve ono što predana supruga i majka može i zna. Odgojila je sedmero djece, hranila ih, čistila za njima i uz sve stizala dočekati Himzu s napornog puta toplim obrokom na stolu.Malo po malo, Himzo i Mućelefa su gradili ono što se bez sumnje može nazvati domom, ali su miran porodični život uskoro prekinule glasine o mogućem početku rata.
Prije nego je prva kiša granata zasula Bugojno, Himzo je svu svoju djecu i unuke poslao dalje od Bugojna, želeći ih zaštititi od opasnosti. Iako je kompletna porodica uspjela naći sigurnost i fizički se sakriti od ružne stvarnosti, Himzo i Mućelefa su srce ostavili u Bugojnu te su se odlučili vratiti i braniti ono što su zajedničkim rukama izgradili.
Poslije rata su, kao i svi ostali bh. državljani koje su ove četiri godine usporile i oštetile, nastavili živjeti i raditi. Himzu i Mućelefu smo pitali kako su opstali te kako se nikada nisu željeli razvesti u proteklih 67 godina. Njih dvoje kažu da nisu imali vremena da se razvode, bili su fokusirani na posao i porodicu.Tako Mućelefu i danas možete čuti kako savjetuje mladenke: “Skloni se kad vidiš da je ljut pa progovori kad se smiri”, “Svojim ti poslom kad je i on zauzet, nemoj mu smetati dok ne završi”, “Slušaj ga, slušat će i on tebe”. Vjeruju da je raspodjela obaveza i dobra komunikacija osnovni recept za opstanak.
Zaokupirali su se, kažu, životom i nisu imali vremena da misle na razilaženje.Negdje između Mućelefinog održavanja kuće i djece i Himzinog zarađivanja za istu, sakrila se snaga za opstanak, a izgubila svaka naznaka da bi se ikada mogli razići. Funkcionisali su kao tim u dobrim i lošim danima, a njihove navike i danas opstaju.
Himzo je u proteklih 67 godina izgradio kuće svoj svojoj djeci te je pored toga osigurao miran život i svojim unucima. Njihova srca su puna u momentima kad se u kući okupi cijela porodica pa, iako jedva čekaju da ih vide, Mućelefa tada ustaje i priprema kafe i iznosi kolače, a Himzo se trudi da svi imaju prostora da se udobno smjesteUnuk Amir kaže kako još uvijek, kad god ih posjeti, mora nagovarati nanu Mućelefu da sjedne i progovori s njim, jer se ona nikada ne smiri dok ne “namiri” sve goste kafom i kolačima.
Nerijetko ih ponudi hranom, a uvijek se trudi održati kuću čistom.Jedno se sigurno nije promijenilo u proteklih 67 godina, a to je njihova svakodnevna rutina. Kad je Himzo kući, ujutro prvu kafu popiju skupa. Nekad šute, nekad razgovaraju, ništa im nije neobično. On kasnije čita novine, a ona radi po kući, kao prava domaćica.
