Raspolagalo je sa oko 4,5 hiljade hektara obradivog zemljišta i šuma. Od čega je na blizu dvije hiljade hektara bila izvršena hidromelioracija za ratarsku proizvodnju.
Nakon Fabrike stiropora “Stirokart” i Fabruike pamučnog rublja “Triko”, odnosno “Itreis”, u Srpcu je “ugašen” još jedan privredni gigant – Poljoprivredno dobro “Motajica”. Nažalost, u ovom malom bh. mjestu gasi se jedna firma za drugom.
Stotine zaposlenih radnika
Riječ je o najstarijem srbačkom preduzeću koje je, sa više stotina zaposlenih radnika. I velikim brojem sezonskih radnika, nekada bilo zamajac i nosilac privrednog razvoja opštine Srbac. Bavilo se biljnom proizvodnjom, stočarstvom, voćarstvom. I održavanjem poljoprivredne mehanizacije.
Raspolagalo je sa oko 4,5 hiljade hektara obradivog zemljišta i šuma. Od čega je na blizu dvije hiljade hektara bila izvršena hidromelioracija za ratarsku proizvodnju.
“Motajica” je bila hranilac za 25 posto stanovništva ove lokalne zajednice, tvrde penzioneri “Motajice”. Nažalost, ovo preduzeće je prestalo sa radom 2002. godine, da bi otpočeo proces privatizacije, neuspio pokušaj reorganizacije. Potom u dva navrata otvaranje stečajnog procesa.
U periodu rata i nakon njega, započela je agonija ovog preduzeća zbog lošeg upravljanja i otuđivanja i devastacije imovine. Preduzeće je devedesetih godina imalo 36 kombajna. I oko 52 laka i teška traktora sa svim potrebnim priključcima.
U sastavu Motajice bio je svojevremeno i “Ribnjak Bardača” koji se kasnije izdvojio.
“Kada sam otišao u penziju, Motajica je imala na zalihama čak 900 vagona žita. Raspolagala je sa silosom i sušarom kapaciteta 540 vagona, od toga je dobar dio nažalost propao”, sa žaljenjem se sjeća jedan penzioner ovog preduzeća.
Izdavanje zemljišta
Kako nije uspjela reaorganizacija, održavana je u životu prihodima od izdavanja zemljišta u zakup, što nije bilo dovoljno za izmirivanje obaveza koje su narasle na 4,7 miliona. U stečanom procesu, kako je navela stečajna upravnica Nataša Kosić, povjeriocima je izmireno 50 posto obaveza.
Od imovina ostala je samo upravna zgrada koja je sa 375 kvadrata zemljišta u gotovo samom centru Srpca putem licitacije prodata za samo 68.000 KM.
Osnovni sud u Banja Luci je prihvatio prijedlog stečajne upravnice, koju su podržali i povjerioci, te je nakon 13 godina agonije konačno doneseno rješenje o zaključivanju stečajnog postupka u ovom privrednom društvu.
Zanimljivo je da je opštinska vlast cijelo vrijeme nijemo posmatrala propadanje i nestajanje najstarijeg preduzeća u ovoj opštini – Poljoprivrednog dobra “Motajica”, izvijestio je BN TV.
