Ukrajina se muči zadovoljiti potražnju za vojnicima. Dobrovoljci nisu dovoljni. Ukrajina mora nadomjestiti desetine hiljada poginulih i povrijeđenih. Mnogi su samo iscrpljeni nakon 18 mjeseci borbe protiv ruske invazije. Neki se muškarci ipak ne žele boriti. Hiljade su napustile zemlju, ponekad nakon podmićivanja dužnosnika, a drugi pronalaze načine kako izbjeći urede za novačenje, koje se optužuje za sve grublju taktiku, piše BBC.
“Sistem je jako zastario”, kaže Jehor. Gledao je kako njegov otac pati od psihičkih problema nakon što je služio sovjetsku vojsku u Afganistanu. Zato se ne želi boriti. Tražio je da se ne koristi njegovo pravo ime kako bi se zaštitio njegov identitet. Prije ruske invazije, muškarcima koji nisu željeli služiti vojsku bila bi ponuđena alternativa poput rada na poljoprivredi ili socijalnih službi. Taj je izbor nestao s početkom izvanrednog stanja prošle godine, ali Jehor misli da bi i dalje trebao biti dostupan.
“Svaka je situacija individualna. Činjenica da u ustavu piše da se svi muškarci moraju boriti, po mom mišljenju, nije u skladu s današnjim vrijednostima”, rekao je Jehor.
Nedavno je poslan u regrutni centar nakon što ga je zaustavila policija u Kijevu, koja ga je optužila da je izbjegao novačenje. Na kraju su ga pustili kući, jer je rekao da ima problema s leđima, ali boji se da se sljedeći put neće izvući.
Postoje izuzeća, koja uključuju loše zdravstveno stanje, status samohrani roditelj i skrb za nekoga ranjivog. Ali oni koji su osuđeni za izbjegavanje vojnog roka sučeljavaju se s novčanom kaznom ili čak do tri godine zatvora. “Svima treba dopustiti da pridonesu ovom ratu u skladu sa svojom situacijom. Žao mi je ljudi koji su na prvim linijama, ali želim pacifističku alternativu”, objašnjava Jehor za BBC.
Kritike za korupciju
Način na koji Kijev novači muškarce izložen je kritikama za korupciju. Predsjednik Volodimir Zelenski smijenio je sve voditelje regionalnih ureda za novačenje u Ukrajini nakon raširenih optužbi protiv službenika, uključujući primanje mita i zastrašivanje.
Jedan vojni načelnik u Odesi čak je nedavno optužen za kupovinu automobila i imovine na španskoj rivijeri u vrijednosti od milion dolara. Policajac navodno negira bilo kakva saznanja o tome. Obrambeni dužnosnici rekli su za BBC da su navodni prijestupi “sramotni i neprihvatljivi”.
Mobilizacija je razlog zbog kojeg većina muškaraca ispod 60 godina ne može napustiti Ukrajinu. Hiljade se često pokušavaju iskrasti iz zemlje, uglavnom preko Karpata u Rumuniju.
Za one koji ostanu, online grupni razgovori pomažu im da izbjegnu novačenje. Na Telegramu se pojavljuju dojave o tome gdje patroliraju službenici za novačenje. Postoje chatovi za različite regije i gradove širom zemlje, ponekad s više od 100.000 članova.
Časnici su u tim grupama poznati kao masline, zbog boje svojih uniformi. Ljudima na koje naiđu obično se uruče obavijesti da se prijave u regrutni centar, ali postoje izvještaji da su neki odvedeni na licu mjesta, bez šanse da se vrate kući.
Zastrašujuće taktike
Ukrajinsko ministarstvo odbrane poziva ljude da ažuriraju svoje podatke u nacionalnoj bazi podataka i kaže da će, ako budu pozvani, biti poslani na odgovarajuće mjesto. Ali postoje tvrdnje da policajci koriste zastrašujuće taktike. Postoje i izvještaji o ročnicima koji su se našli na prvoj crti bojnog polja nakon samo mjesec dana obuke.
Čini se da vlasti žele vratiti povjerenje. “U redu je bojati se”, slogan je najnovije informativne kampanje. To je pokušaj da se povuku paralele između strahova iz djetinjstva i briga današnjice.
U napuštenom ljetnom kampu u Kijevu, civili se obučavaju pružanju otpora ruskim vojnicima, u slučaju potrebe. Patroliraju stazama prije nego što instruktor vikne: “Druga grupa! Granata!” Muškarci i žene brzo se bacaju na tlo.
Njihove puške nisu prave, ali postoji nada da će se neki polaznici prijaviti za pravu stvar. Anton, 22-godišnji student, već je odlučio: “Kad je počeo rat, nisam bio spreman za mobilizaciju. Sada se moram pripremiti za rat u budućnosti”.
“Svi smo uplašeni”
Anton ne misli da je dobro što ljudi izbjegavaju novačenje, ali razumije zašto se neko ne želi boriti. Na pitanje strahuje li od odlaska na front odgovara: “Naravno. Svi su uplašeni. Ali ako se situacija još više pogorša, nema šanse da sjedim ovdje u Kijevu”.
Ukrajina je prkosila svim očekivanjima u svojoj odbrani od ruske invazije. Fokus Moskve morao se pomaknuti sa zauzimanja cijele zemlje na pokušaj zadržavanja petine teritorija.
Ali Ukrajina mora i sama izvršiti rekalibracije. Ne samo s vlastitom protuofanzivom, koja donosi napredak sporije nego što su se mnogi nadali, već i s načinom na koji motivira svoje građane da se bore. Postoji neosporna potreba, ali i neugodna istina da bojno polje nije za svakoga.
