Sa neobičnim problemom suočava se Miliša Jovanović iz srbijanskog sela Arnajevo smještenom podno planine Kosmaj.
Niko nije vjerovao, pa ni on sam, da će u visinu izrasti više od dva metra, a konačan broj obuće koju nosi biti 54. Mada, kad dođe zima i obuje vunene čarape, tada obuća mora biti bar za još jedan broj veća.
Pre dve godine posljednji put je uspio da nađe par obuće koji mu je odgovrao i to preko narudžbine, jer tako velike dimenzije patika i cipela rijetko se mogu naći u slobodnoj prodaji. Dok se ove naručene ne izrade i ne stignu na kućnu adresu, Miliša nosi šta ima i to dok se ne raspadne. Zbog toga se nerijetko po svom domaćinstvu kreće bos jer mu je tako i najlakše.
– Tri godine nosim jedne patike i već su na isteku, nosim ih svaki dan na posao i oko kuće. Drugi par koji sam platio 150 eura koristim za svečane prilike, kad idem na vašare, svadbe i veselja. One su mi stigle iz Njemačke. Ranije i nije bilo toliko teško naći odgovarajuću obuću za mene, jer je džinovske primjerke proizvodila fabrika Borovo u Hrvatskoj. Imali su kalupe svih dimenzija, kada naručiš platiš pola, a ostatak kada ti stignu. Od trenutka kada se ona zatvorila nastale su moje muke – priča za RINU ovaj seoski gorostas.
Od malena je bio viši i krupniji od svojih vršnjaka. Gdje god se pojavi svi ga primjete, a osim ovog problema sa obućom, sa svojim visinom i gabaritom se veoma dobro nosi. Iako krupnog stasa, blage je naravi pa oni koji ga poznaju kažu da mu ime Miliša savršeno dobro pristaje.
– Veliki čovjek, pa su zbog toga i noge velike. Svaki dan se snalazi, ali isto tako imamo dosta muka. Uspijevali smo da nabavimo u Njemačkoj brojeve koje nam je komšija donosio. Za odjeću i nije toliki problem koliko za obuću, da se nađe broj koji njemu odgovara, ali stvarno je to muka. Djevojke kada ugledaju momka one prvo šta primjete jesu cipele pa onda se odlučuju za vezu, a njemu je to slaba tačka – kazala je njegova majka Persa.
Ipak jedina muka ovog gorostasa nije samo obuća, već i krevet. Jovanovići su morali da nađu dobrog tesara kako bi mu produžio uzglavlje, u protivnom bi visio.
– Preradili smo krevet kako bi mogao normalno da spava, tamo gdje je glava produžili smo dodavajući neke daske, dok smo stranicu gdje su noge morali da skinemo, i sada mu noge vise u vazduhu. Ja sam ga rodila kao normalno dijete a on je izrastao u džina visokog 205 centimetra. Gajila sam ga cijelog života, nikada nije bio gladan i žedan, a kako je izrastao u ovoliku gromadu to samo Bog zna – kaže Persa.
Miliša već godinama radi u JKP Lazarevac i drži rekord u broju iskopanih raka. Važi za poštenog i čestitog mladića za kog kolege kažu da ni mrava ne bi zgazio. Da je čovjek velikog srca i dobre duše pokazuje i to što često i sam zna da se našali na račun svoje visine.
