Raskošne frizure, elegantne večernje toalete, višesatno spremanje i praznična euforija, sastavni su dio novogodišnje noći u 21. vijeku. Međutim, ispraćaj stare godine na ovakav način praznuje se tek u posljednjih 70 godina. Do tada, ovaj dan bio je kao i svaki drugi – običan.
Fenomen ovog praznika u narodu se ustaljuje u socijalističkoj Jugoslaviji, a mnogi analitičari razlog za to nalaze u politici. Praznik koji će biti zajednički za sve narode bivše Jugoslavije, kao da se sam nametnuo. Djeca i televizija su najviše doprinijeli širenju cijele priče jer se emitovanje tada crno bijelih slika koje su prikazivale euforiju veoma dopala širokoj javnosti.
U vrijeme SFRJ slavlja su uglavnom bila priređivana u domovima kulture, vojske, fabrikama, a ples je bio neizostavni dio večeri. Svečane večere, atraktivne toalete i odijela koja se pripremaju mjesecima unazad su oduvijek bili dio novogodišnje euforije, ali su se mjesta, muzika, ali i sam način zabavljanja itekako promijenili.
Nekada se 31.decembar proslavljao uz osjećaj zajedništva i pripadnosti, a puštali su se šlageri, bluz i rok muzika. Ipak, ples je bio jedan od omiljenih i neizostavnih dijelova večeri. Također, još jedna stavka koja je bila na vrhu spiska je bila i bogata trpeza. Raznovrsna hrana, piće, ali i običaj da svaka domaćica napravi po neko jelo i ponese ga na proslavu su bili “must have”.
Tada nije bilo odvajanja, hijerarhije, nadređenih i podređenih, već samo jednakih koji su željeli da uživaju u novogodišnjoj noći.
Tokom šesdesetih, sedamdesetih i osamdesetih godina doček je podrazumijevao elegantnu garderobu, večernje haljine i odijela, starogradske pjesme…
Dočeci su uglavnom bili organizovani u velikim salama i halama gdje je gomila ljudi zajedno proslavljala dolazak Nove godine uz bend koji je muziku svirao uživo.
Što se tiče 90-ih godina, Nova godina je podrazumijevala nastupe poznatih muzičkih zvijezda koje su nastupale u svim većim gradovima. Turbo folk, grijana rakija, kuhano vino, vatromet…
Ipak, doček za 1994. godinu se može smatrati za jedan od najtužnijih jer su rudari “Kolubare” tada stupili u štrajk pa je skoro cijela zemlja ostala bez struje.
Za razliku od tog perioda u SFRJ danas možemo vidjeti, prije svega otuđenost. Starije generacije ostaju kod kuće i ne žele više da idu u hotele i restorane na proslavu jer kako kažu “više ništa nije isto”. I u pravu su. Izgubio se osjećaj zajedništva, a samim tim i želja.
Novi trend dočeka najluđe noći je postao okupljanje po trgovima kako bi se slušala turbo folk muzika uz obavezno “selfiranje” i kačenje “lajva” na Instagram jer, ne daj Bože, da neko ne zna da ste “na Lukasu”.
Mnoštvo visokih cijena, alkoholisanja “preko granice”, ali i upotreba narkotika je u današnje vrijeme i više nego svakodnevnica za mlade, a doček im samo daje “svečanu notu” u svemu tome.
