Kada su teškim radom stekli sve što je potrebno da bi funkcionisao život na selu i u zajednici, Fahrin sin je odlučio otići iz svog rodnog mjesta.
Suze na njegovom licu pokazuju kolika je bol u duši čovjeka koji je zadnju kap znoja uložio kako bi zadržao porodicu na okupu.
No, koliko god taj poduhvat bio težak za njega i sve ostale ukućane, sinu je ipak najbolnije. Ostavlja suprugu, oca, majku, sestru. Ostavlja krušku staru na kojoj je proveo djetinstvo. Proplanke gdje je učio prve korake. Drugare iz sela sa kojima je odrastao, školovao se, izlazio.
Odlazak u Sloveniju je vidio kao jedino rješenje stabilne egzistencije. Zna da tamo neće biti med i mlijeko, ali vjeruje da će tom žrtvom budućnost učiniti boljom. Za sve njih.
- Ostaće samo zarasle livade, šume već pruzimaju zvijeri, štale su prazne, a kad izumre najstarije stanovništvo, Starić će biti mladima samo uspomena na Kladanj, kaže Fahro.
Svaka kuća u ovom selu je već ostala bez jednog ili dva člana, radne snage na kojoj bi se temeljio budući život u ovom mjestu.
Pogledajte dirljivu i realnu priču, kakvu žive mnoga sela u današnjoj BiH.
