Razvoj borbenih aktivnosti u ovoj zoni, ali i borbena situacija u zoni odgovornosti 5. korpusa Armije RBiH, nalagali su da se hitno u zonu odgovornosti 5. korpusa angažiraju svježe snage kako bi se sačuvale dostignute linije i planirala naredna ofanzivna borbena dejstva prema Banjoj Luci i Prijedoru.
Tako je komandant 3. korpusa 30. 9. 1995. godine odlučio da 329. brdsku brigadu kompletnu izvuče sa maglajskog ratišta i pripremi za angažiranje u zoni odgovornosti 5. korpusa.
Komanda 329. brdske brigade je u duhu ove odluke komandanta 3. korpusa za nepunih 7 dana, neviđenim naporima svih svojih pripadnika, uspjela izvući sve svoje snage sa Ozrena, izvršiti sve pripreme ljudstva, naoružanja i vojne opreme i biti spremna za svečano postrojavanje pred marševanje na borbeni zadatak u Bosansku krajinu.
Kišno i hladno je bilo oktobarsko jutro u Kaknju. Iako su rani jutarnji sati, iako hladna kiša ne prestaje padati, Kakanjci, očevi, majke, sestre, braća, rođaci, saborci, šutke u tišini, koračali su svi prema istom odredištu, a to je bio gradski stadion Fudbalskog kluba Rudar. A na stadionu, sve već spremno za pokret, ponosni borci, postrojeni u nepreglednom stroju, ratnici koji iza sebe imaju 4 godine borbe, žrtava, nadljudskih napora, krvi i znoja, mirno, mokri i promrzli čekaju da čuju još jedan raport i komandu njihovog komandanta majora Fadila Imamovića.
A on će, pred velikom brojem pristiglih Kakanjaca, članova komande 3. korpusa i 35. divizije Armije RBiH, još jednom, komandantu 3. korpusa, generalu Sakibu Mahmuljinu, raportirati da su borci 329. brdske brigade spremni za izvršenje zadatka.
Nakon raporta slijedila je oštra komanda – ukrcavaj se. I krenuli su, hrabra i ponosna nepregledna kolona autobusa, kamiona i drugih vozila, ukupno oko 2.100 boraca i velikim brojem različitih motornih vozila, u neizvjesnost…
Ova impozantna marševska kolona sa preko 2.100 boraca, sa svim pratećim naoružanjem i opremom, kretala se na motornim vozilima pravcem Kakanj – Vitez – Travnik – Kupres – Drvar – prevoj Oštrelj – Bosanski Petrovac – selo Smoljana gdje se poslije svih nedaća i teškoća tokom marša, u toku noći 6. na 7. oktobar 1995. godine, razmješta i počinje pripreme za borbena dejstva koja je planirala komanda 5. korpusa A RBiH.
Na dostignutim linijama u prethodnim ofanzivnim borbenim dejstvima jedinica 5. korpusa , selo Smoljana – selo Dronjkuša – selo Korčanica – Prisjeka-kota tt 829-Palež-kota tt 812, kakanjska brigada dobija svoju zonu odgovornosti i to: desno Rijeka – lijevo Rustovi.
Komandno mjesto brigade i rejon razmještaja prištapskih jedinica se uspostavlja u selu Smoljana koje je nekoliko kilometara udaljeno od Bosanskog Petrovca.
U rejonu sela Dronjkuša, 2. brdski bataljon 329. brdske brgade preuzima liniju odbrane od 517. cazinske brigade A RBiH koja se izvlači na odmor, a 1. brdski bataljon se razmješta u dubini planine Grmeč u rejonu sela Korćanica.
Razbijene snage Vojske Republike Srpske koje su odbačene prema Prijedoru i Sanskom Mostu su pokušavale konsolidirati svoje redove i zaustaviti dalje napredovanje već umornih jedinica 5. korpusa.
U zoni djelovanja 1. brdskog bataljona, širi rejon sela Korčanica, bilo je aktivnih borbenih dejstava, jer su srpske snage pokušale ući iza leđa naših jedinica i presjeći putnu komunikaciju Bihać – Ključ, ali borci 329. brdske brigade su na vrijeme osujetili i razbili njihove izviđačko-diverzantske grupe o čemu govori i zarobljavanje komandira jedne od tih grupa koji je tom prilikom i otkrio njihove namjere.
U ofanzivnim borbenim dejstvima koja su bila ograničenog karaktera i sa ciljem sticanja boljeg taktičkog položaja za izvođenje završnih operacija prema Prijedoru i Banjoj Luci, bataljoni 329. brdske brigade su učestvovali aktivno, sa drugim jedinicama u ovoj zoni.
U nastavku planiranih ofanzivnih dejstava združenih jedinica Armije RBiH, Hrvatskog vijeća obrane i Hrvatske vojske u širem području Bosanske krajine, a sa ciljem ovladavanja Banjom Lukom, Prijedorom, Sanskim Mostom, Bosanskim Novim itd. i 329. brdska brigade je imala svoj zadatak.
Prema zamisli komandanta 5. korpusa, komanda 329. brdske brigade sa 1. brdskim bataljonom imala je zadatak krenuti 11.oktobra, ujutro u 5.00 sati, iz sela Korćanica i nastupati putnom komunikacijom Korćanica – selo Stanići gdje će se spojiti sa 2. i 3. brdskim bataljonom, a onda nastaviti pravcem selo Stanići – Đafići – Gornji Dabar – Kamengrad.
Prvi brdski bataljon bi nastupao u zahvatu komunikacije Stanići – Sanski Most iza 147. lahke brigade. Sva motorna vozila sa logističkim obezbjeđenjem će marševati glavnom putnom komunikacijom Bosanski Petrovac – Sanica – Sanski Most.
Kada su izvršene sve nephodne pripreme, komandantima bataljona i prištapskih jedinica su 10. oktobra uvečer izdata sva potrebna naređenja.
Zamisao komandanta 5. korpusa je realizirana tako da su borci 329. brdske brigade sa borcima ostalih jedinica 5. i 1. korpusa potisnuli srpske snage prema Prijedoru i Banjoj Luci , izašli na dostignute linije prema Bronzanom majdanu i tu čekali dalja naređenja.
Dvanaestog oktobra 1995. godine, u 19:00 sati, na referiranju komandantu 5. korpusa, komandant 329. brdske brigade, major Fadil Imamović, je izvijestio da je 329. brdska brigada sa svojim 1. brdskim bataljonom na dostignutim linijama prema Bronzanom majdanu, kota tt 409-s. Arsenići, 2. brdski bataljon je dostigao liniju: kota tt 168-do Luga, te da je 3. brdski bataljon oko 17.00 sati izvučen na odmor u selo Lukići.
U dotadašnjim borbenim dejstvima 329. brdska brigade je imala 3 poginula, 4 teže i 15 lakše ranjenih boraca.
U ovoj zoni ratnih dejstava 329. brdska brigada je djelovala još 5-6 dana gdje je vršila zaprečavanje i utvrđivanje prednjeg kraja odbrane na dostignutim linijama.
Potpisivanje Dejtonskog mirovnog sporazuma je zaustavilo sva dalja ofanzivna dejstva, tako da je već 17. oktobra 1995. godine došlo naređenje o smjeni jedinica iz sastava 3. korpusa, da bi 21. oktobra linije odbrane 329. brdske brigade preuzele 375. lahka brigada iz Tešnja i 3. brdski bataljon 303. zeničke brigade.
Poslije obimnih priprema i marševanja pravcem Sanski Most – Ključ – Jajce – Travnik – Lašva – Kakanj, umorni i iscrpljeni, ali ponosni na svoja djela i hrabrost, kakanjski borci su se vratili u Kakanj u večernjim satima 22. oktobra 1995. godine gdje su kao oslobodioci dočekani od velikog broja Kakanjaca.
Na ovom zadatku svoj život hrabro je dao komandant 2. brdskog bataljona, zlatni ljiljan, Ertan Čaluk, a poginula su još 4 njegova saborca.
Bez obzira što je praktično rat završen potpisivanjem Dejtonskog mirovnog sporazuma za Bosnu i Hercegovinu, ovo nije bio i posljednji zadatak 329. brdske brigade.
Period od povratka brigade iz Sanskog Mosta pa do sredine novembra 1995. godine komanda brigade je provela na sređivanju materijalno-tehničkih sredstava i vojne opreme. Međutim, već 9. novembra komandant brigade je dobio zadatak da započne pripreme za ponovno upućivanje brigade u zonu odgovornosti 5. korpusa Armije RBiH gdje su se izvodile aktivnosti na provođenju odredbi Dejtonskog mirovnog sporazuma, odnosno osiguravale linije razgraničenja između jedinica Armije RBiH i Vojske Republike Srpske.
Tako je 329. brdska brigade u ranim jutarnjim satima 18. novembra 1995. godine po velikoj kiši, u koloni sa 81 motornim vozilom krenula pravcem Kakanj – Lašva –Travnik – Kupres – prevoj Oštrelj – Bosanski Petrovac – Sanski Most i već narednog dana razmjestila se na komandnom mjestu u selu Kragulji i do 17. 00 sati istog dana preuzela zonu odgovornosti.
Svoje zadatke u ovoj zoni djelovanja, 329. brdska brigade je izvršavala sve do 19/20 decembra 1995. godine kada se vratila u Kakanj na zasluženi odmor poslije četverogodišnjeg ratovanja na teritorijama više od 15 općina Bosne i Hercegovine.
Povratkom 329. bbr iz zone odgovornosti 5. korpusa Armije RBiH u Kakanj, u decembru mjesecu 1995. godine, završava se njen dugi, veoma teški, ali slavni ratni put.
- brdska brigada nije dobila počasni naziv slavna ili viteška iako je zasigurno to zaslužila svojim djelima i doprinosom u našem odbrambeno-oslobodilačkom ratu .
Na svom časnom ratnom putu 329. brdska brigada kroz koju je prošlo preko 4.000 boraca dala je: 64 šehida i poginula borca, 125 ratnih vojnih invalida i 4 nosioca najvišeg ratnog priznanja „ Zlatni ljiljan“.
(Press Općina Kakanj)
