Ponovo zabrinjavaju podaci o nedostatku ljekara. Čak pedeset posto ljekara primarne zdravstvene zaštite nedostaje u Bosni i Hercegovini.
Posljedice bi mogle biti nesagledive, jer su doktori porodične medicine prva ruka spasa svim pacijentima, ali institucije malo čine da ih zadrže u BiH. Podatak da jedan ljekar brine o više od dvije hiljade pacijenata dovoljno govori o tome koliko je situacija ozbiljna.
Samo je 746 liječnika obiteljske medicine u cijeloj Bosni i Hercegovini.Nastavi li se ovakav trend odlaska stručnog osposobljenog medicinskog kadra, zdravstvene ustanove bi mogle biti pred kolapsom. Također, ni mladi nisu zaiteresirani za rad u manjim ambulantama, a nerijetko je teško doći i do specijalizacije. Dr. Sanel Husarić iz Srebrenika sam se izborio za specijalizaciju koju obavlja u Tuzli.
“Svjedoci smo iz u dan da sve više mladih ljekara napušta našu državu. Ide vani. Ja uopće nisam razmišljao da napuštam državu i idem vani. E sad, nadam se da ima perspektive i da će u buduićnosti biti stabilniji sistem”, kaže Husarić.
To što nedostaje liječnika obiteljske medicine trebalo bi sve zabrinuti. Najviše pacijente.
“Mi smo ulazna vrata u zdravstveni sistem i većina problema naših pacijenata rješava se upravo na primarnom nivou. Ne bismo smjeli dozvoliti da pacijenti ostanu bez doktora primarne zdravstvene zaštite posebno bez porodičnog dogtora. Mislim da je to veliki problem i ukoliko se ne počne na vrijeme rješavati na vrijeme pogotovo u sredinama gdje već posotoji, gdje oni koji odlučuju su vjerovatno malo i zakasnili, problem će se samo produbljivati”, kazala je za BHT dr. Amira Srabović, iz Službe porodične medicine Doma zdravlja Tuzla.
Da je broj liječnika i više nego nedovoljan najbolje govori činjenica da umjesto 35 pacijenata koliko bi trebali, obiteljski liječnici pregledaju i do 70 pacijenata. A uz to, još dodatni problem. Umjesto da se posvete pacijentu, pred njima je prvo velika administrativna procedura.
“Mi se sada suočavamo s tim, da kada vam se u ordinaciji nađe pacijent, vjerujte ja sam najmanje doktor. Ja sam najviše administrativni radnik. Trebam da upišem razlog dolaska pacijenta, trebam da to sve unesem zdravstveni akrton, papirnati karton, pa u elektronski zdravstveni karton. U međuvremenu trebam da uradim nekoliko radnji z pacijenta, da dobije lektronsku uputnicu, elektronske recepte i da na neki način pregledam pacijenta”, kazala je dr. Senada Selmanović iz Udruženja doktora porodične medicine TK.
Težak i iscrpljujući svakodnevni rad, koji je uz to nedovoljno plaćen,svakako jedan od vodećih razloga odlaska liječnika. A sluha nadležnih, kaže doktorica Senada Selmanović, nema.
“Mislim da je jako bitna zdravstvena politika koja je kada je u pitanju porodična medicina zakazala. Nije bilo dobre razvojne politike u smislu jačanja primarnog sektora. Mi moramo shvatiti da smo mi sposobni svojim obrazovanjem koji stičemo, kao specijalisti porodične medicine da odgovorimo na 70 do 80 posto zahtjeva naših građana”.
Stoga je ključno pitanje što ako ostanemo bez ovih liječnika, kome ćemo pokucati na vrata i hoće li nas uopće više ko imati pregledati. Odgovor leži isključivo u institucijama sistema koje su očito još slijepe nad gorućim problemom u društvu.
