Nedim Selimović, mladi ljekar iz Tuzle, završio je Medicinski fakultet sa prosjekom 8,99. Za svoj uspjeh dobio je priznanje grada Tuzle za jednog od najuspješnijih studenata. Kaže da mu je izuzetno drago što je njegov trud prepoznat.
Uprkos činjenici da je tek završio noćnu smjenu u Hitnoj pomoći koja je njegovo prvo zaposlenje, rado je razgovarao o svojim razlozima za ostanak u našoj državi.
- Birao sam Hitnu pomoć jer mislim da je to dobar temelj. Tu se nauče sve grane medicine, što bi rekli u narodu ‘bace vas u vatru’ i onda stvarno naučite kako treba. Početkom naredne godine mogu razmišljati o specijalizaciji jer ću tada imati godinu radnog staža”, rekao je.
Počeli ste raditi u pandemiji, specifičnim okolnostima. Kako je bilo raditi u ovim uslovima i kakva je trenutna situacija u Tuzli?
Dr. Selimović: Naporno je, ali upravo iz tog razloga mi se pružila jedna velika mogućnost da učim jer posla ima dovoljno, različitog posla. Kada govorimo o koroni, zaraženih ima veoma mnogo, posebno mladih, ali i starijih. Svakodnevno pregledamo Covid pacijente. Najteže bolesnike koji moraju na kliniku prevozimo. Teško je trenutno, ali bitna je volja i ambicija i stvarno meni kao mladoj osobi nije problem.
Osim vrlo odgovornog posla kojim se bavite, nađete vremena i za društvene mreže. Jedan ste od influencera u BiH koji se potpuno razlikuje od ostalih. Odkud želja i za tom vrstom posla?
Dr. Selimović: Ja sam s tim počeo za vrijeme studija kada još uvijek nisam bio ljekar, doktor medicine. Snimao sam se i ljudima se to svidjelo. Za vrijeme studija mnogo me ljudi pitalo za savjet oko fakulteta, pitali su i o nekim medicinskim stanjima. Meni nije bio problem da odgovorim i primijetio sam da imam i određeni broj pregleda, te shvatio da mogu tu platformu iskoristiti za savjete ljudima o nekoj bolesti, medicini općenito. Društvene mreže ne moraju biti samo influenserske na način da samo to bude neka moda, lifestyle. Ja bih volio da taj svoj hobi društvenih mreža usmjerim prema nekom drugom poslu.
Odlučili ste ostati u BiH i boriti se za bolje sutra, kako svoje generacije tako i svih građana. Zašto?
Dr. Selimović: Veoma sam vezan za svoju porodicu. Volim svoju domovinu i naše ljude i želim pomagati našim ljudima u budućnosti. Međutim moje želje su da napredujem i u akademskom smislu i da napredujem u profesionalnom smislu. Volio bih da to država prepozna, poslodavci i svi oni koji mi mogu omogućiti moj napredak. Ja bih najviše volio da to bude u BiH, a da li će to biti moguće, vrijeme će pokazati. Nažalost ne odlučujem samo ja, ima tu još faktora, vidjet ćemo.
Da li Vas trenutna politička situacija demotiviše? Kako gledate na sve što se dešava?
Dr. Selimović: Vjerujte da na to uopšte nisam fokusiran. Mnogo radim, smjene su teške i nemam baš vremena. Nisu me demoralisali. Trudim se da se minimalno uključujem u to. Mislim da se mladi ljudi trebaju više uključiti u politiku, može bolje i uvijek nam svi govore na “mladima svijet ostaje”. Mislim da mi možemo biti pokretač promjena i mislim da je vrijeme da tako i bude. Ja uvijek podržavam mlade, da li to bilo u mom profesionalnom pozivu ili politici, svejedno.
Zašto se mladi ne odlučuju za aktivnije uključivanje u društvene tokove i politiku?
Dr. Selimović: Mislim da su odustali, većina mladih je odustala. Dosta mojih izuzetno pametnih kolega je otišlo u Njemačku, čak nisu ni pokušali tražiti zaposlenje u BiH. Moj brat, koji je zaista bio izvanredan student, sada je u Švicarskoj. Mislim da su imali loša iskustva, da li sa traženjem posla ili generalno u društvo, pa sama finansijska situacija i političke teme koje spominjete negativno utječu na mlade ljude jer nemaju dovoljno prostora da se izjasne i izraze. Stvarno mislim da je većina mladih odustala, ali evo ja ću biti jedan primjer. Volio bih da se država uključi pa da to bude jedna kompletna i lijepa priča.
Komentar na najave rata?
Dr. Selimović: Nakon toliko godina koje su prošle od rata, mislim da tema razgovora ne smije biti ni nacionalnost, ni vjera. Treba usmjeriti upravo nas mlade u neki ekonomski napredak. Još uvijek imam skromno životno iskustvo da pošaljem neku jaku poruku političarima, ali okrenimo se budućnosti, ukratko.
(N1)
