Tridesetpetogodišnji Mirza Hrusto iz Kaknja pored brojnih ponuda za odlazak vani na rad odlučio je ostati u Bosni i Hercegovini i nastaviti tradiciju porodice u proizvodnji i preradi mesa.
Prije skoro šezdeset godina s radom je počeo njegov dedo, nakon njega preuzeo je otac a sad on nastavlja.
“Prvi dodir sam imao s ovim poslom kad me otac vodio sa sobom dok je kupovao stoku, gdje sam se upoznao sa mnogim stvarima. Sa 14-15 godina sam već sam znao praviti ćevap, razlikovati dobro i loše meso. Kako su godine prolazile iskustvo se sticalo, danas samostalno radim uz savjet starijih prvenstveno oca jer je iskusniji”.
Ljudi više biraju domaće
Zajedno sa porodicom odlučio se na korak više i nakon dugogodišnjeg poslovanja u poslovnici u naselju Kujavče sada je zvanično otvorio poslovnicu preko puta kakanjske pošte.
Za razgovor sa Mirzom morali smo čekati dugo i ne zato što je oklijevao već svakodnevnih kupaca koji su se smjenjivali u mesari potražujući najbolji komad za sebe.
A najbolji komadi su svi jer Mirza se odlučio na isključivo domaću proizvodnju unatoč jeftinom mesu uvoza, kaže da ljudi sada više biraju domaće.
U videu je detaljno objasnio kako nastaje jedan njegov proizvod, koje faze prolazi i s kojom klaonicom radi.
Prije se kupovalo više
Kupovna moć je tvrdi manja u odnosu na period prije pandemije koronavirusa, živa vaga junetine je u to vrijeme bila i do 2 KM po kilogramu jeftinija. Kupovalo se više, sad se također prodaje manje odnosno više često u manjim količinama.
Ranije se kupovalo više jer je meso bilo jeftinije za skoro 5 KM.
“Vjerovatno ni ovo neće dobro p otrajati pa da se ćevap vrati na nekih 10 KM kako smo mi navikli a ne sad 13, 14 ili 15 KM.”
Kao već iskusan mesar za gledaoce je pojasnio kakvo je to loše meso, odnosno uvozno koje vrlo često izgleda lijepo u izlogu. Nerijetko posežemo upravo za takvim mesom a Mirza otkriva kako možete prepoznati jedan takav komad a kako pravi domaći.
Ne možemo opstati bez uvoza
Ističe kako Bosna i Hercegovina po njegovom mišljenju ne može opstati bez uvoza, pojašnjava da je stanje takvo jer država ne stoji iza seljaka.
“Bez seljaka nema jake države ni ekonomije. Ako seljak ne uzgaja šta ćemo mi zaklat? Šta ćemo jesti? Da li će to biti Poljska, Holandija… zemlje koje su razvijene?”
Pojašnjava da je plasman dobar ali je u našim gradovima teško pronaći stoku jer niko ne želi da uzgaja.
Cijeli razgovor pogledajte u videu OVDJE.
