Nakon gotovo osam godina na čelu Francuske, Emmanuel Macron suočava se s jednom od najdubljih političkih kriza u svom mandatu.
Dok se zemlja nalazi u institucionalnoj blokadi, sve više građana i političkih saveznika gubi povjerenje u predsjednika koji je nekada važio za simbol stabilnosti i reformi.
Macron, koji je na početku svoje vladavine volio sebe opisivati kao ‘gospodara satova’ (maître des horloges), danas sve teže drži konce u rukama. Treći premijer u manje od godinu dana napustio je dužnost, a istraživanja javnog mnijenja pokazuju da čak tri četvrtine Francuza smatra da bi Macron trebao odstupiti.
Vlada koja se raspada prije nego što je i formirana
Najnoviji udarac stigao je nakon što je premijer Sébastien Lecornu podnio ostavku samo 26 dana nakon što je preuzeo funkciju. Iako ga je Macron zamolio da ostane još nekoliko dana kako bi pokušao postići dogovor sa strankama, Lecornu je ubrzo priznao da ‘nema realne osnove za stabilnu vladu’.
Ovaj potez samo je nastavak političkih potresa koji traju još od vanrednih parlamentarnih izbora 2024. godine, kada Macronova centristička koalicija izgubila većinu u Nacionalnoj skupštini. Od tada, pokušaji da se formira funkcionalna vlada završavaju u blokadama i ostavkama.
Ogroman dug i još veći politički jaz
Francuska trenutno ima državni dug veći od 3.300 milijardi eura, što iznosi gotovo 114 posto BDP-a, treći najviši nivo u eurozoni, odmah iza Grčke i Italije. Uz to, budžetski deficit premašuje pet posto, a svaka nova vlada koja pokuša provesti mjere štednje nailazi na otpor i s ljevice i s desnice.
Macronovi dosadašnji premijeri, uključujući Michela Barniera i Françoisa Bayroua, nisu uspjeli preživjeti ni godinu dana na funkciji, jer su ih srušile iste duboke političke podjele koje sada blokiraju Lecornuovu vladu.
Šta dalje za Elizejsku palaču?
Sve opcije koje Macron trenutno ima loše su. Ukoliko ne uspije uvjeriti centrističke stranke da podrže novu vladu, jedini izlaz mogao bi biti raspuštanje parlamenta i novi izbori, koji bi se morali održati u roku od 40 dana.
Takav scenarij vjerovatno bi najviše koristio krajnjoj desnici Marine Le Pen, čija Nacionalna okupljanja (Rassemblement National) bilježe rekordnu podršku.
S druge strane, Macron odbija i samu pomisao na ostavku, iako mnogi unutar njegove stranke smatraju da bi to moglo biti ‘najmanje loše rješenje’.
Jean-Luc Mélenchon s krajnje ljevice već mjesecima traži njegov opoziv, dok socijalisti i zeleni insistiraju na formiranju lijeve vlade kao uslovu za saradnju.
Usamljeni predsjednik
Kako vrijeme prolazi, Macron djeluje sve izoliranije. Nakon Lecornuove ostavke, francuski mediji su ga snimili kako sam šeta uz Seinu i razgovara telefonom, slika koja je mnogima izgledala kao simbol usamljenosti i iscrpljenosti.
Njegov mandat istječe za 18 mjeseci, ali Francuska se već sada priprema za post-Macron eru. Ako se ne dogodi neko političko čudo, ‘gospodar satova’ mogao bi uskoro otkucati svoje posljednje minute na čelu pete republike.
(Kakanj-X)
