U vremenu kad vijesti često više slamaju nego što uzdižu, pojavi se priča koja zadrhti u srcu i vrati ono neuhvatljivo – vjeru u ljude. Jedna takva priča, ispričana u nekoliko rečenica na društvenim mrežama, sinoć je postala više od objave. Postala je dokaz da dobri ljudi još uvijek postoje. I da često dolaze – iz Bosne i Hercegovine.
Sve je počelo incidentom. Prikolica kamiona, problem s točkom, kolega u nevolji negdje na parkiralištu u Mariboru. I jedna objava na stranici Teretnjaci.ba – jednostavan poziv u pomoć.
Pola sata kasnije, desilo se nešto što se teško opisuje, ali još teže zaboravlja. Maribor je proključao od ljudskosti. Brusilice, agregati, majzle, šipke – sve se to stvorilo iz ničega, nošeno rukama i voljom ljudi koji su znali da se ne pita ko si, odakle si, ni je li kasno. Večer je bilo duga, ali parkingom je odzvanjalo ono najvažnije – solidarnost.
Nisu uspjeli tada. Mehanički kvar nije popustio pred alatima ni upornošću. Ali ni ljudi nisu popustili. Jer Bosanac kad nešto naumi – on to i dovrši.
Rano jutro, još umornije oči, ali isti ljudi. Isti alat. Ista želja da pomognu. I tada – uspjeh. Vozač kamiona Poljak, koji je dotad možda imao svoje drugačije mišljenje o Balkanu i njegovim ljudima, ispraćen je s osmijehom, zagrljajem i pričom koju će dugo nositi u srcu.
Zahvaljujući Adelu, Enisu, Nihadu i Damiru – ljudima čiji dan je trajao duže nego inače jedna pokvarena prikolica prerasla je u simbol onoga što nas još uvijek čini ljudima.
„Dugo će Poljak pamtiti ove ljude, ovo mjesto i ovoliku želju za životom i kolegijalnosti“, stoji u objavi Teretnjaka.
U objavi nije riječ samo o alatu, brusilici ni prikolici. Riječ je o srcu. I o Bosancima koji su, kao i mnogo puta do sad, pokazali da se čovjek ne mjeri po granicama, već po dobroti.
(Kakanj-X)
