Hrvatska ratna mornarica grana je Oružanih snaga Republike Hrvatske koja je ustrojena radi zaštite integriteta i suvereniteta Republike Hrvatske na moru i s mora.
Nositeljica je i organizatorica pomorske obrane Republike Hrvatske tokom Domovinskog rata, a 18. septembra obilježava se kao Dan Hrvatske ratne mornarice, piše Večernji list BiH.
Na pitanje što povezuje HRM i centralnu Bosnu, kilometrima udaljenu od mora, odgovor je – Marko Lujić Markeša.
Ovaj Vitežanin iz Jardola u ratu je bio član Zapovjedništva HRM-a te je blisko surađivao, među ostalima, i s admiralom Svetom Leticom, koji je odlukom hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana od 12. rujna 1991. imenovan zapovjednikom HRM-a, a na čelu ove jedinice ostao je do kraja Domovinskog rata.
Ratni put i znanje
Kojim je putovima Markeša iz Jardola doplovio do Zapovjedništva Hrvatske ratne mornarice, pitali smo Vitežanina koji danas penzionerske dane krati pisanjem pjesama o Vitezu, ali i Vitezitu u kojem je proveo najveći dio svojeg radnog vijeka.
- Zbog specifičnosti posla kojim sam se bavio, dugogodišnjeg rada u tvornici Vitezit, naučio sam puno toga što je itekako bilo korisno u Domovinskom ratu. Kako bih pomogao u obrani Hrvatske od srpske agresije početkom 1991., kao dragovoljac javio sam se sad već pokojnom generalu Ivi Jeliću, u to vrijeme zapovjedniku Zbora narodne garde. Moj ratni put tako počinje u 4. brigadi ZNG-a – započinje priču o učestvovanju u obrani Hrvatske Marko Lujić Markeša.
Svoj ratni put ovaj Vitežanin nastavlja radeći na izradi metalnih dijelova za raketu 128 mm u splitskom škveru te na remontu pirotehničkoga lanca velikog broja mina koje je bivša JNA potopila u more u Pločama. I tako je Markeša iz Viteza “doplovio” do Hrvatske ratne mornarice.
- Po osnivanju Hrvatske ratne mornarice u prvom Zapovjedništvu obnašao sam dužnost logističara i instruktora u početnim dijelovima. Kada su se uvjerili da mogu biti bolje iskorišten na drugom mjestu, admiral Sveto Letica poslao me je u ratnu luku Pula u Zapovjedništvo Hrvatske ratne mornarice za sjeverni Jadran kod zapovjednika kontraadmirala Ante Budimira. Ondje sam radio na nabavi, remontu, upotrebi i proizvodnji starih i novih minsko-eksplozivnih sredstava – kazuje nam Markeša.
Ovaj je Vitežanin svoje znanje i iskustvo dugogodišnjeg pirotehničara u Vitezitu iskoristio za proizvodnju prve hrvatske rakete 128 mm koja se masovno koristila u oslobađajućim akcijama Hrvatske vojske, na čemu su mu priznanje odali i kolege iz hrvatskog Končara.
Na osobni zahtjev, sredinom marta 1992. godine Markeša se vraća u Vitez, gdje najprije aktivno radi na osiguranju transporta oružja i minsko-eksplozivnih sredstava uglavnom iz centralne Bosne, Viteza i Novog Travnika, ali i Goražda za potrebe MORH-a i Hrvatske vojske.
Borio se i za rodni Vitez
Po povratku u Vitez pridružuje se Viteškoj brigadi HVO-a koja svoj dan slavi istog dana kao i Hrvatska ratna mornarica, stavljajući svoje znanje i vještine na raspolaganje u obrani još jedne svoje domovine
- Marko Lujić Markeša hrvatski je dragovoljac koji je dao nemjerljiv doprinos obrani dviju domovina, najprije Hrvatske, a potom i BiH. Obje je branio srcem i bez ikakve naknade, stavljajući svoje znanje i iskustvo u službu obrane od agresije i neprijatelja. Jedini ratni staž koji mu je priznat je 41 dan proveden u Hrvatskoj ratnoj mornarici, zbog čega je pomalo ogorčen, ali ni danas, unatoč takvom iskustvu, kaže kako ne bi imao dvojbe, srcem bi i znanjem ponovno branio i BiH i Hrvatsku i hrvatski narod.
