Ljudi su u Çatalhöyüku živjeli u kućama od ćerpiča i drvenih greda koje su bile oslonjene jedna na drugu.
Nije bilo dvorišta niti ulica, a stanovnici bi iz kuća po ljestvama izlazili kroz otvore na krovove i po njima hodali…
Çatalhöyük ili Çatal Höyük nije najstarije niti najveće nalazište iz vremena neolitika, no je iznimno je značajno zbog razumijevanja ondašnjeg života.
Upravo je tamo zabilježena jedna od najvažnijih čovjekovih transformacija: put od nomada do doseljenika.
UNESCO je Çatalhöyük uvrstio na svoj popis i zbog povijesnih umjetničkih djela koja su ondje nađena, kako slika, tako i kipova te ukrašenih zidova. Smatra se kako je Çatalhöyük nastao u sedmom tisućljeću prije Krista a, na svome vrhuncu, ondje je živjelo šest do osam tisuća ljudi.
Çatalhöyük se smjestio jugoistočno od Konye u Anatoliji i sastoji se od dvaju velikih naselja. Ljudi su ondje živjeli u kućama od ćerpiča i drvenih greda koje su bile oslonjene jedna na drugu.
Nije bilo dvorišta niti ulica, a stanovnici bi iz kuća po ljestvama izlazili kroz otvore na krovove i po njima hodali. Okupljali bi se kraj zajedničkih peći gdje bi se družili i bavili s raznim aktivnostima.
Bavili su se stočarstvom i lovom, a proizvodili su i alkoholno piće koje se može usporediti s pivom. Iz obližnjeg vulkana vadio se opsidijan (vulkanska stijena) koji se koristio za alate, oruđe i svakodnevne predmete.
Tadašnji stanovnici su se bavili i umjetnošću. Na zidovima kuća mogu se vidjeti brojni reljefi poput božice koja rađa, bikova ili rogova te šarenih slika s različitim simbolima, prikazima ruku, životinja, ptica grabljivica, kao i obezglavljenih ljudi.
Na jednom od zidova pronađen je i plan grada s vulkanom u pozadini. Arheolozi su pronašli i kipove od gline i različitih vrsta kamena, a neki od njih su izrazito realistični: poput ženskih likova koji stoje ili sjede, s djetetom ili životinjama, ili pak muških likova koji jašu na životinjama.
Arheolozi su pronašli brojne figurice, od kojih najpoznatija prikazuje ženu koja sjedi između dvije velike mačke. Figurice, koje prikazuju i ljude i životinje izrađene su od raznih materijala, poput pečene gline. Smatra se kako su služile za tjeranje zlih duhova ili za sreću.
Gotovo svaka kuća u Çatalhöyüku imala je ukrase po zidovima, najčešće u glavnoj prostoriji kuće. Brojni slojevi žbuke sugeriraju kako se na zidovima često radilo, gotovo svakog mjeseca ili sezone. U njima su nađeni ostaci lubanja, zubi, kljunova, kljova ili rogova životinja koji bi se žbukali i bojili.
Kao i u Jerihonu, najstarijem gradskom naselju iz doba neolitika i u Çatalhöyüku su se pokojnici držali ispod podova u kućama, a lubanje su ukrašavane tako da djeluju živo. Među posmrtnim ostacima djece pronađene su i perle koje su im imale posebno značenje.
Iako sve tajne Çatalhöyüka još uvijek nisu otkrivene, to nalazište svakako spada u neke od najvažnijih u historiji.
