Na poziv Općine Kakanj, građani su se 31. maja okupili u tišini ispred sahat-kule kako bi zajednički obilježili 33 godine od stravičnih zločina u Prijedoru – događaja koji su ostavili neizbrisiv trag u historiji Bosne i Hercegovine, ali i u kolektivnoj svijesti svih koji teže istini, pravdi i ljudskom dostojanstvu.
Načelnik Općine Kakanj, Mirnes Bajtarević, bio je zajedno sa svojim sugrađanima, u tišini i dostojanstvu odalo počast žrtvama Prijedora. Njegovo prisustvo ovom simboličnom događaju jasno je pokazalo koliko je važno da lokalne zajednice prepoznaju i podrže inicijative koje njeguju kulturu sjećanja.
Načelnik Bajtarević je, noseći bijelu traku kao snažan znak solidarnosti i otpora zaboravu, stao rame uz rame s građanima, podsjećajući da su istina i pravda temelji svakog društva koje želi graditi bolju i pravedniju budućnost.
„Sjećanje na žrtve Prijedora je moralna obaveza svih nas. Danas pokazujemo da u Kaknju postoji zajedništvo, ali i snaga da se stane u odbranu istine“, rekao je Bajtarević nakon mirne šetnje, jasno poručujući da je naša dužnost čuvati sjećanje na stradale i pružati podršku preživjelima i njihovim porodicama.
Njegovo prisustvo ovom događaju dalo je dodatnu snagu i simboliku mirnoj šetnji – pokazujući da Kakanj i njegovi građani neće dozvoliti da se zločini zaborave, niti da se istina relativizira.
Mirna šetnja, koja se kretala glavnom ulicom Kaknja, bila je tiha, ali snažna poruka solidarnosti, suosjećanja i sjećanja. Učesnicima su bile obezbijeđene bijele trake koje su simbol prisilne stigmatizacije kojom su nesrpski građani Prijedora 1992. godine bili obilježavani. Danas te trake, nošene dobrovoljno, predstavljaju znak otpora zaboravu i opomenu budućim generacijama.
Na današnji dan, prije 33 godine, tadašnje srpske vlasti u Prijedoru izdale su monstruoznu naredbu putem lokalnog radija:
“Građani srpske nacionalnosti, pridružite se svojoj vojsci i policiji u potjeri za ekstremistima. Ostali građani, muslimanske i hrvatske nacionalnosti, moraju na svoje kuće i stanove izvjesiti bijele zastave i na ruke staviti bijele trake. U protivnom, snosit će teške posljedice.”
Naredba je označila početak sistematskog progona, etničkog čišćenja i masovnih zločina nad nesrpskim stanovništvom Prijedora. U krvavom pohodu koji je uslijedio, ubijeno je 3.178 osoba, među kojima 102 djece. Najmlađa žrtva bio je Velid Softić, beba stara samo tri mjeseca.
Zločini su počeli napadima na bošnjačka naselja 22. maja, a samo dva dana kasnije, srpske snage su napale Kozarac. Od 26. do 30. maja uslijedilo je otvaranje koncentracionih logora – Keraterm, Omarska i Trnopolje, u kojima su zatočeni desetine hiljada ljudi.
U tim logorima, više od 30.000 muškaraca, žena i djece – mahom Bošnjaka i Hrvata – bilo je izloženo mučenju, silovanju, ubistvima i drugim nečovječnim uslovima. Iz Prijedora je protjerano oko 50.000 nesrpskih građana, a rezultat zločinačke politike bio je brutalan: izbrisano je 94 posto bošnjačkog i hrvatskog stanovništva s teritorije ove općine.
Danas, dok se u Prijedoru polaže cvijeće i odaje počast žrtvama, i Kakanj se, simboličnim i dostojanstvenim činom, pridružio kolektivnom pamćenju. U vremenu kada se istina često pokušava relativizirati, mirna šetnja građana Kaknja nosi jasnu poruku: Zločin se ne smije zaboraviti, žrtve se moraju poštovati, a istina mora preživjeti.
Bijele trake, danas znak sjećanja, nekad znak terora postale su simbol borbe za ljudska prava, jednakost i trajno sjećanje.
(Kakanj-X)
