U zemlji u kojoj se često priča o nedostatku građanske svijesti, o tome kako je neophodno da se svi uključimo u uređenje svojih sredina i preuzmemo odgovornost za zajednicu, događa se apsurd: oni koji se zaista potrude bivaju kažnjeni.
Adis Bajrić iz Zenice, vođen idejom da unaprijedi svoj životni prostor i zaštiti svoju zajednicu od ekoloških i sigurnosnih problema, uložio je više od 10.000 KM vlastitih sredstava u uređenje okoliša. Uklonio je nelegalnu deponiju smeća koja je predstavljala sanitarni problem, riješio sigurnosno pitanje protoka vode u slučaju obilnih padavina i umjesto smrada, mulja i otpada stvorio prelijep i uredan prostor. Ukratko, odradio je posao koji bi inače trebale obaviti nadležne institucije – one koje za to primaju plate iz budžeta, iz džepova svih građana.
Umjesto zahvalnosti i podrške, Bajrić je dobio – kaznu. Umjesto da njegov primjer posluži kao model odgovornog ponašanja i da ga nadležni pohvale, on se suočio s birokratskim aparatom koji ga tretira kao prekršioca. Postavlja se pitanje: u kakvom to društvu živimo? Da li je moguće da država kažnjava građane koji rade ono što bi ona sama trebala raditi?
Vjerovatno na ovo gledate kao pojedinačni slučaj Adisa Bajrića, međutim, ovo je simptom mnogo većeg problema. Kada se obeshrabruje individualna inicijativa i kada se kažnjava trud, ko će se uopće usuditi da sutra nešto poduzme? Da li je ovo društvo u kojem će biti bolje našoj djeci? Kakvu poruku šaljemo onima koji žele doprinijeti zajednici?
Ako država nije u stanju izvršavati osnovne funkcije, onda bi barem trebala znati prepoznati i podržati one koji to čine umjesto nje. Umjesto kazne, Adis Bajrić zaslužuje priznanje, a institucije – ozbiljno preispitivanje vlastitog (ne)rada.
