Delić Bahrudin je posljednje dane u Ukrajini proveo u opkoljenom Mariupolju zajedno sa porodicom. Nakon 38 dana ratnog pakla uspio je da izađe iz porušenog Mariupolja i vrati se u Koprivnu, ali sam.
Varilac po struci, život po industrijskim gradovima i traume između dva rata. Od rodne Zenice do Ukrajine, i željezare Azovstal. Posljednje dane u Ukrajini proveo je u opkoljenom Mariupolju zajedno sa porodicom. Nakon 38 dana ratnog pakla uspio je vratiti se, ali sam.
– Grada nema, grad je potpuno srušen, nijedne zgrade, nijedne ulice, ništa nema čitavo, sve je izgoreno ili je srušeno – ovako priču započinje Bahrudin Delić, Zeničanin koji je u ratnom paklu proveo 38 dana.
S kćerkom i suprugom i njenim roditeljima invalidima, u podrumu zgrade tamošnjeg Arhiva preživljavali su, kaže, od riže na vodi. Izlazili su u rijetkim prekidima granatiranja, u potrazi za hranom.
– Nađemo čaja, malo riže, nađemo malo kafe u smeću, u zrnu, svašta se nađe i to je dopunjavalo. Imali smo čaja za godinu, ali nema vode, što je najgore – priča on.
Sve je to ostavilo ozbiljne posljedice po Bahrudinovo zdravlje.
– Imao sam 86-87 kilograma, mislim da sada preko nemam 62-63. Slab sam, prekjuče sam imao temperaturu 40,8 – tvrdi Bahrudin za Federalnu televiziju.
Bahrudin je iz Mariupolja sa porodicom, kroz jedan od rijetkih humanitarnih koridora, izašao na teritoriju Rusije.
– To je bio haos, taj dan granatiranje s jedne, pa sa druge strane, nisi mogao oka otvoriti. I to sve preko naših glava – kaže on.
On kaže da ono što je vidio za ovih 38 dana, nigdje više nije vidio.
– Nema ništa, gdje god izađeš… Izađem iz stana – leži mrtav čovjek, dođem do drugog ulaza – drugi mrtav čovjek. Gdje god pogledaš mrtvi ljudi. Ne bih se miješao u politiku, ko je kriv, živi štit bio sam i jednima i drugima, i takvih je bilo hiljade – priča sagovornik Federalne.
Bahrudinov put do rodne Koprivne posebna je priča. Tu je sada zahvaljujući pomoći rodbine iz Njemačke, njemu i kćerki kupili su avionske karte do Sarajeva. Prije toga javio se ambasadi, gdje su ga samo posavjetovali da od porodice van Ukrajine traži pomoć. Bahrudinova kćerka, ljekar, u međuvremenu je otišla u Njemačku, supruga s roditeljima ostala je u Rusiji. Sada je njegov cilj ponovo okupiti porodicu, ni po koju cijenu u Ukrajini, ali ni u svojoj zemlji.
– Za mjesec-dva vidjeću se s porodicom u Njemačkoj, jer će kćerka dotad obezbijediti dokumenta – kaže Bahrudin.
