Napola prazna – ili napola puna, potrošačka korpa nije stvar samo perspektive. Ona je rezultat ispražnjenih novčanika bh. građana, usljed rapidnog rasta troškova života tokom posljednjih godina, pojedinih čak i za 50 odsto.
Najviše je poskupjelo meso, koje plaćamo od četiri do sedam maraka više – u odnosu na period prije pet godina. A sve je teže izdvojiti novac osim za kafu, čak i za jedan pristojan obrok dnevno.
Sve što zarade, potroše na golo preživljavanje. Tako bi se u najkraćem mogla opisati svakodnevnica većine građana naše zemlje. Sindikalna potrošačka korpa za januar iznosila je gotovo 3000 maraka, što je mnogima tromjesečna, a ne mjesečna plata.
Iako se svakodnevno govori o poskupljenjima, šokantan je podatak da smo prije samo pet godina jeli meso koje je sedam maraka jeftinije. Pili smo pet maraka jeftiniju kafu, a grijali smo se na 70 maraka jeftiniji ugalj.
Statistika kaže da je za troškove prehrane mjesečno potrebno izdvojiti oko 1300 maraka. Prosječna plata pokriva tek 45% potrošačke korpe, dok se za minimalac može kupiti tek 21 posto artikala neophodnih za život četvoročlane porodice.
Oni koji hranu proizvode nemaju odgovor na pitanje – zašto je cijena sirovine i gotovog proizvoda u tolikoj disproporciji.
U udruženjima potrošača kažu da je rješenje u uključivanju države. Ograničenje marže samo je jedna od mogućnosti, izvještava BHRT.
Uprkos trendovima u ekonomskim tokovima zemalja Evropske unije koji se reflektuju kroz pad inflacije i zaustavljanje rasta cijena, u Bosni i Hercegovini logici u ekonomskom smislu nema previše mjesta.