Sinoćnja utrka ‘Kakanj za 5’ donijela je mnogo uzbuđenja, rekorda i sportskih nadmetanja, ali Hazim Kukuruzović plijenio je pažnju.
Sa svojih 84 godine, Hazim je još jednom dokazao da vitalnost ne poznaje godine, te je u kategoriji 55+ uspješno istrčao pet kilometara za 44 minute i jednu sekundu, postavši najstariji učesnik trke i uzor svima koji su te večeri trčali.
Rođen 1941. godine u selu Mionica, općina Gradačac, Hazim je još kao dječak pokazivao izuzetnu fizičku spremnost. Prva četiri razreda osnovne škole pohađao je u zaseoku Kukuruzovići, dok je ostatak školovanja i gimnaziju završio u Gradačcu. Prisjeća se kako je gotovo svakodnevno trčao do škole navika koju, kako sam kaže, nikada nije napustio. U tim ranim godinama, bez znanja da gradi temelje sportske dugovječnosti, Hazim je u sebi već nosio duh istrajnosti koji danas inspiriše generacije.
U gimnaziji je bio rukometaš, ali i čest pobjednik školskih trka. Studije ga vode u Beograd, gdje upisuje Mašinski fakultet, no trkačku strast nastavlja njegovati kroz atletski klub “Željezničar”, koji se kasnije spaja s AK Crvena Zvezda. Iako su mu sprinterske discipline bile omiljene, život mu je namijenio maraton kroz godine, a ne brzinske eksplozije.
„Želio sam upisati DIF, ali to nisam smio ni pomenuti kod kuće. Otac je govorio da je sport ‘šejtansko posla’. Tako sam završio mašinstvo, a karijeru proveo u tvornicama motora i mjenjača“, prisjeća se Hazim.
Nakon završetka studija i povratka u Gradačac, priključuje se rukometnom klubu “Gradačac”, ali profesionalni i porodični život uskoro preusmjeravaju njegov sportski fokus. Sport tada postaje rekreacija, ali nikad zaboravljena strast.
Penzionisanjem 2002. godine, Hazim započinje svoju “drugu mladost”. Planinarenje, skijanje, rolanje i naravno trčanje postaju svakodnevica. Učestvovao je na više od 40 zvaničnih utrka, 30 skijaških takmičenja, popeo se na desetine planinskih vrhova iznad 2000 mnv. Godišnje prepješači oko 2000 kilometara, a takav životni ritam održava već punih 20 godina.
„Sport me čini sretnim, to je najbolji antidepresiv. Motivišu me medalje i diplome na zidu moje sobe. Posebno volim skijanje Jahorinu, Bjelašnicu, a okušao sam se i na stazama Zakopana i Malih Tatri“, govori Hazim s osmijehom koji otkriva mladost u duši.
Njegova poruka je jednostavna, ali snažna:
“Trčim jer volim biti zdrav. Kad možeš da sjediš ne leži, kad možeš da hodaš ne sjedi, kad možeš da trčiš ne hodaj.”
U vremenu kada se vitalnost često mjeri godinama, Hazim Kukuruzović nas uči da je istinska mjera volja.
Hazime, hvala što pokazuješ da godine nisu prepreka, već samo broj. Tvoje učešće sinoć bio je istinski trijumf.
