Šezdesetih godina prošlog vijeka, španska vlada je iselila historijsko mjesto zbog toga što ga je trebala potopiti voda nove akumulacije, tj. vještačkog jezera. Međutim to se nikad nije desilo, a mjesto je ostalo napušteno ni krivo ni dužno.
Ovaj srednjovekovni grad-tvrđava je danas grad duhova. Španski grad Granadilla je iseljen greškom, i ta greška je skupo plaćena. Ovo selo je iseljeno za potrebe izgradnje novog akumulacionog jezera.
Cijelo to iskustvo je bilo izuzetno traumatično za mještane, od kojih mnogi još uvijek nose svoju frustraciju. Mještane su na silu iselili tvrdeći da će brana poplaviti grad.
To je praktično bilo nemoguće jer je grad bio na većoj visini od same brane. Međutim, imajući u vidu da su bila vremena diktature, oni nisu imali nikakva prava. Grad je osnovan u 9. vijeku. Granadila je zauzimala strateško mjesto koje je omogućilo njegovim stanovnicima da budno motre na Ruta de la Plata, drevnu trgovačku saobraćajnicu kroz region.
Tokom godina grad je ostao netaknut, iako su se stanovništvo i vlast mijenjali.
Kraj je počeo još 1950-ih za vrijeme diktature Franciska Franka, kada je Španija krenula u veliki poduhvat izgradnje brana. To je bio jedan od načina da se pokrene ekonomija tokom perioda izolacije, prenosi CdM.me.
Najveći od tih poduhvata je bilo akumulaciono jezero Gabriel y Galán na rijeci Alagón. Stručnjaci zaduženi za projekat su 1955. godine dekretom odredili da se Granadilla nalazi u poplavnom području i da se zbog toga mora evakuisati.
Od 1959. do 1969. godine svih 1.000 stanovnika je prisilno iseljeno, mnogi su preseljeni u naselja u blizini Granadille. Kada je voda počela rasti, prekrila je sve osim jednog dijela puta koji je vodio ka selu, pretvorivši ga u poluostrvo.
Sam grad nikada nije poplavljen, a stanovnicima i pored toga nije bio dopušten povratak. Čak ni danas stanovništvu nije dopušteno se vrati u svoje domove jer vlada ostaje pri dekretu o poplavama koji je potpisao Franko.
Međutim, posjetioci mogu dolaziti na jednodnevne izlete.
Danas turisti mogu posjetiti ovaj historijski grad, mogu zaviriti u prazne kuće, lutati ulicama koje okružuju zidine i razgledati grad sa vrha dvorca. Grad je 1980. proglašen historijsko-umjetničkim mjestom i sada se vodi kao muzej na otvorenom. Stanovnici i njihovi potomci se sastaju dva puta godišnje u gradu 1. novembra i 15. augusta kada su vjerski praznici.
