Muhamed Mahmić iz Kaknja, poznat kao hrabri borac i član grupe “MladiCe”, objavio je emotivnu poruku kojom je obavijestio javnost da ponovo odlazi na liječenje, ovaj put na transplantaciju koštane srži u Tursku. Njegov status na društvenim mrežama, ispunjen vjerom, zahvalnošću i nadom, duboko je dirnuo sve koji ga poznaju.
“Godine prolaze, a i mi s njima. Sve je u Allahovim rukama, a On samo kaže: ‘Budi!’ – i to biva. I zato Njegovu odredbu prihvatamo bez pogovora, elhamdulillah”, započinje Mahmić svoj status, naglašavajući kako je svjestan da ga čeka teško iskušenje, ali i da ga s vjerom u Boga prihvata smireno.
Nakon 18 godina od prve bitke s teškom bolešću, Mahmić se ponovo suočava s istim neprijateljem. “Neki možda misle da je to kazna, ali ja znam da Allah iskušenja daje samo onima koje voli i za koje zna da to mogu izdržati”, napisao je, dodajući kako je i ranije, s vjerom i snagom, izašao kao pobjednik.
Ovaj put, kako kaže, putuje “na jedno posebno putovanje”. “Možda je to moje posljednje putovanje, a možda početak jedne nove priče koju mi je život donio. Putujem u Tursku na transplantaciju koštane srži. Svjestan sam ozbiljnosti cijelog procesa i svih rizika, pitanja života i smrti. Ipak, idem hrabro, jer sam već jednom pobijedio ovu opaku bolest”, poručio je Mahmić.
S ponosom ističe da je dio grupe “MladiCe”, okupljene oko Udruženja “Srce za djecu oboljelu od raka”, koju opisuje kao zajednicu hrabrosti, snage i međusobne podrške: “‘MladiCe’ nisu samo grupa — to je skup hrabrosti, volje za životom i dobrote i ponosan sam što sam dio toga.”
U svom obraćanju Mahmić je otvoreno progovorio i o neugodnom iskustvu koje je imao na početku liječenja – kada mu je u Kantonalnoj bolnici Zenica pogrešno saopštena dijagnoza leukemije najtežeg stepena. “To je bio najteži trenutak mog puta. Rekli su mi da imam leukemiju 4. ili 5. stepena i uputili me u Sarajevo. Na KCUS-u su, nakon 15 dana čekanja, utvrdili da je riječ o mijelodisplaznom sindromu. Spominjem to jer ne želim da iko više prolazi kroz takvu situaciju — doktori moraju biti pažljiviji kada saopštavaju tako teške dijagnoze.”
Unatoč svemu, Mahmić je i dalje zahvalan svima koji su mu pružili podršku — porodici, prijateljima, kolegama, institucijama i medicinskom osoblju koje ga je pratilo kroz liječenje. Posebno je istakao zahvalnost kolektivu JP Grijanje Kakanj i direktoru Muameru Čelebiću, Općini Kakanj i načelniku Mirnesu Bajtareviću, JU Dom zdravlja Kakanj, Fakultetu za tehničke studije, te udruženju “Srce za djecu”.
Zahvalio se i ljekarima koji su ga liječili, među njima dr. Adnanu Burekoviću iz KBZ-a, te dr. Emini Suljović-Hadžimešić i dr. Aidi Dizdarević sa KCUS-a.
“Hvala svima koji su na bilo koji način bili uz mene i učinili makar trun dobra. Ako Bog da, vidimo se – bilo na ovom, bilo na boljem svijetu. Ako sve dobro prođe, opet ćemo se čuti i vidjeti, inšallah. Ako ne – halalite mi. Budite tu jedni za druge. Ne trošite život na nebitne stvari.”
Svoj status Mahmić završava jednostavno, ali duboko: “Pozdrav i selam svima i još jednom veliko hvala na podršci onima koji su podrška bili i ostali. Ejvalah!”
Njegove riječi danas su poruka vjere i nade, ali i podsjetnik svima na istinsku vrijednost života, da hrabrost i zahvalnost, čak i u najtežim trenucima, mogu biti najveća snaga čovjeka.
(Kakanj-X)
