Školska godina je završena. Djeca su se već naviknula na odmor, a njihovi učitelji, nastavnici i profesori te direktori imaju još malo posla pa će i oni napustiti školske prostorije, završiti sa sjednicama i otići na odmor, piše Večernji list BiH.
Naravno, kada spominjemo djecu, ima tu i one starije koja već u srednjoj školi zarađuju za džeparac. Neki će na rad u kafiće, neki u trgovine, neki “za računala” te će si zarađivati džeparac za novu školsku godinu.
Nedostaje majstora
U razgovoru ih pitamo koje srednje škole pohađaju te doznajemo kako je među mladim radnicima jako puno gimnazijalaca, a jednog iz Mostara pitamo zašto se odlučio baš za tu školu. Odgovor nas nekako i nije iznenadio. – Pa, roditelji su tako savjetovali radi studiranja u budućnosti – kaže nam.
Doznajemo i što je on htio. – Ja sam iskreno htio biti tesar. Izrađivati od drva razne predmete te takvim kreativnim radom doprinositi zajednici. Međutim, takva zanimanja kod nas su podcijenjena – priča nam mladić dok pijemo kavu na njegovu radnom mjestu. Zašto nema zanimanja o kakvima ovaj mladić mašta? Istina je i da je zanimanje bilo nisko, potom su se sve te stručne škole koje su mogle davati osposobljene radnike pomalo gasile. Danas, kada nedostaje kvalitetnih majstora, svi bi rado opet vidjeli te škole, no ni proces ponovnog pokretanja nije jednostavan.
Nedavno smo s najboljim profesorom u BiH, više puta nagrađivanim, Vedranom Zubićem razgovarali o potpunom neskladu obrazovne i ekonomske politike. – Ja, kao profesor već 23 godine, nisam dobio informaciju za koje tržište rada školujemo kadar.
Tako vam sada svi govore o IT sektoru, ali je jasno da će današnji učenici promijeniti minimalno pet poslova, a desetke poslodavaca. Ne smijemo sebi dopustiti da nam se obrazovanje svede na potrebe tržišta, ali ni da bude “škola radi papira”. Danas smo sve sveli na ocjene i lažnu sliku uspjeha. Ako pogledate statistiku, danas smo mnogo “školovaniji”, ali su sama kvaliteta i potreba upitne. Valjda bi Hercegovina i porezni obveznici trebali ulagati u inženjere agronomije i vinogradarstva, u meteorologe i geoekologe te sve ostale koji su realno potrebni tržištu prehrambene industrije ili razvoju agroturizma.
Ali to mora reći ekonomska politika i biti sukladna obrazovnoj – riječi su najpoznatijeg prosvjetnog radnika u ovoj zemlji. Forma reobrazovanja Također, kazao je kako se čini da obrazujemo djecu za vrijeme koje ne postoji. – Jednostavno smo “zaglavili” u nekom sistemu i teško prihvatamo promjene. Potrebna man je forma reobrazovanja, a ne reforma obrazovanja. Nikako da shvatimo kako je permanentno učenje dio života i da svaka promjena znači i potrebu promjene u obrazovanju. Ta letargija u društvu prenijela se i na obrazovanje. Čini mi se da je sve “pro forme” i da radimo svaki posao kako bismo zadovoljili normu. Jasno je da su promjene nužne – istaknuo je Zubić.