Semka Zaimović iz Kaknja ima 73 godine i kaže da se sa zadovoljstvom odazvala radionicama koje je Crveni križ Kakanj organizirao kroz projekat „Starost nije slabost“, podržan kroz program „Stvaranje povoljnijeg okruženja za civilno društvo“ (EMBRACE) koji finansira Vlada Kraljevine Norveške, a provodi Razvojni program Ujedinjenih naroda (UNDP).
“Pridružila sam se radionicama koje su me dodatno ispunile i poželjela bih da nešto ovako ima svaka sredina – i seoska i urbana, jer ovo je jedna korisna edukacija kako za žene tako i za muškarce, da saznaju nešto više i šire o kompletnom životu u ovim godinama. Imali smo fitnes, pa razne vježbe, radili smo rukotvorine, na foliji, dekupaž…, što je izuzetno odmarajuće za naše godine i proširuje vidike, o druženju da ne govorim. Pohvala i edukatoricama i edukatorima koji su posvetili sebe nama starijima, a to nam puno znači”, kaže Semka, dodajući kako bi voljela da se ovakva druženja i nastave:
“Potrebno je da naše društvo pokaže više interesovanja prema starijima. Ja imam porodicu oko sebe, a šta će onaj ko nema i čija su djeca u inostranstvu? Komšiluk se toliko otuđio tokom ove korone. Želim da ovo bude poruka našoj opštini, našem načelniku – da prošire vidike i ova druženja produže i prošire na seoska područja. Imamo puno senilnog svijeta, bolesnog, kojem nisu dostupne ovakve stvari. Kad je neko zatvoren u četiri zida, to otupljuje čovjeka, i prestaje biti sposoban i za druženje. Kada imate neku aktivnost, imate i obavezu da se obućete i da izađete. Ima nas puno više zatvorenih u stanovima i kućama, i do njih treba doći. Da se svi aktiviraju, ne samo Crveni križ, nego i kompletna zajednica na području Kaknja”, zaključuje.
Koordinatorica projekta Fazila Ahmetović kaže kako su se na poziv za „Stvaranje povoljnijeg okruženja za civilno društvo“ (EMBRACE) javili jer su smatrali da će projekat “Starost nije slabost” – usmjeren na specifične potrebe starijih osoba, biti prepoznat kao projekat od izuzetne važnosti za lokalnu zajednicu:
“Niko u našoj lokalnoj sredini ne bavi se ovom populacijom na ovakav način. Osobama treće životne dobi pristupa se samo kada nastupi kritični slučaj, tada se aktiviraju nadležne službe koje pruže svoje usluge. Međutim, starije osobe nisu samo bolesne, u stanju socijalne potrebe i slično, pa da im se na takav način i pristupa. Njima je potrebno pružiti i jedan drugačiji pristup, proaktivan i uključiti ih u društvene tokove jer oni još imaju šta ponuditi lokalnoj zajednici, ali i snage i volje da uče nove stvari. EMBRACE projekat bio je adekvatan odgovor na potrebe ove populacije”, kaže Fazila Ahmetović dodajući kako je projekat sa odobravanjem dočekan u lokalnoj zajednici, a odziv korisnika je bio jako dobar:
“Realizirali smo niz aktivnosti koje bismo svrstali u tri grupe: Edukativne – radionice psihološke podrške u grupama, radionice prve pomoći, radionice samopomoći u kriznim situacijama te radionice korektivne gimnastike; kreativne – slikanje na alu-foliji, izrada pletenih/heklanih igračaka, dekupaž-oslikavanje platnenih cekera te aktivnosti volonterskog doprinosa korisnika lokalnoj zajednici – sadnja cvijeća, ukrasnog drveća i voća prilikom obilježavanja Dana planete Zemlje, te priprema kolača za korisnike javne kuhinje i drugih službi koje su puno pomagale starim osobama tokom pandemije, a kojima su sad oni pomogli kao vid zahvale”, dodaje Fazila, potcrtavajući kako je učešće u projektnim aktivnostima i na nju lično imalo opuštajući efekat:
“Ovo je nešto novo, nešto drugačije. Rad sa starijim osobama na ovakvim projektima mi predstavlja zadovoljstvo jer su oni jako odgovorni, druželjubivi, pokazuju visok stepen entuzijazma bez obzira na godine i imaju toliko životne energije i elana da to i nas mlađe nekad postidi. Gledajući njih kako u tim godinama uče nove kreativne tehnike, nesebično ulažu svoj rad i daju svoj doprinos lokalnoj zajednici, čovjek samo pomisli da bi želio biti takav kad ostari. Oni u pravom smislu riječi opravdavaju naziv projekta “Starost nije slabost”. I nije slabost za onoga ko i dalje želi i voli da sudjeluje u društvenom životu”.
Edukatorica Emina Karzić tokom projekta je vodila radionice slikanja i oslikavanja na platnu, i kaže kako je prezadovoljna zainteresiranošću korisnica i korisnika, kao i finalnim rezultatima:
“Uz sve neophodne savjete s moje strane i motivaciju koju sam im pružala, te mogućnost da upotrijebe svoju maštu prilikom korištenja boja, dobili smo nevjerovatne oslikane motive. U finalnim radovima su se ogledali njihovi karakteri i emocije koje nose u sebi i svaki rad je bio priča o njima samima. Na prvoj radionici su se već raspitivali za još susreta. Tražili su informacije o vrsti boja, platna, kako doći do šablona… Time sam osjetila da je radionica postigla željeni efekat i pomogla im da kreativno razmišljaju”, kaže, dodajući kako je ovakva vrsta edukativnih druženja za stariju populaciju u današnje vrijeme sve potrebnija:
“Većina je završila svoj radni vijek u preduzeću, ili su smanjili svoje redovne aktivnosti, što je učinilo njihov društveni život siromašnijim, a živa komunkacija je svedena na minimum. Ovaj projekat im je omogućio da shvate da još imaju snage, energije i smjelosti da se upuste u realizaciju kreativnih ideja, što je svakako doprinijelo da osjete unutarnje zdovoljstvo, sreću, mir. Mnoge žene su mi kazale da je ovo za njih terapija koju rado koriste. Ako sam planirala pokrenuti njihovu energiju, to mi se istom mjerom i vratilo. Posmatrajući ih kako poput djece uranjaju u svijet boja, bila sam ispunjena unutarnjim osjećajem zadovoljstva i dodatnom inspiracijom za rad”.
Radionicama su prisustvovale i Nevzeta Bajtarević (83) i Rajka Živanić (65), koje uz sve navedeno posebno ističu značaj socijalizacije koju su dobile kroz provedene aktivnosti:
“S radionica nosim najljepše dojmove, svima nam je bilo super. Radim i kod kuće dugo godina pletenje, heklanje, vez, a i ovdje smo radili mnogo toga. Šta god radim dobro se osjećam, ne volim sjediti besposlena i da ne znam šta bih od sebe da nešto ne radim. Sada sam sama, dok je muž bio išli smo na more, na izlete…, sada nastojim organizovati svoj život i stvari poput ovih druženja i radionica mi odlično dođu”, kaže Nevzeta, dok Rajka dodaje kako su joj radionice poslužile kao “otpusni ventil”: “Meni ovo druženje mnogo znači pošto ja kući imam muža bolesnog i kćerku sa poteškoćama, tako da se ovdje malo odmorim i opustim sa našim ženama. Najviše mi se svidjelo heklanje hobotnica za prijevremeno rođenu djecu gdje sam dala svoj veliki doprinos i uradila oko 50 hobotnica. Hvala vam što ste nam omogućili ovako lijepo druženje”.
Koordinatorica projekta Fazila potcrtava kako će sve što su kroz projekat naučili, korisnice i korisnici moći primjenjivati u svakodnevnom životu:
“Tu mislim kako na edukativne radionice koje su prošli, tako i na sve ono što su tokom projekta naučili: kako se zaštititi u kriznim situacijama, kako ukazati prvu pomoć, psihološki se rasteretiti…, ali isto tako i kako se kreativno izraziti. Neki od korisnika nikada nisu imali priliku da pokažu svoju kreativnost, a kroz projekat im je to pruženo i uživali su”, kaže, dodajući kako se pozitivna atmosfera projekta širi u lokalnoj zajednici:
“Svakodnevno nam se javljaju nove osobe treće životne dobi koje bi se uključile u ovakve aktivnosti. S druge strane, porodice korisnika su uvidjele kako su oni mnogo zadovoljniji od kada su uključeni u projekat. Jer imaju prostor i mjesto gdje se osjećaju lijepo i ugodno sa svojim vršnjacima, mjesto gdje se druže, uče nešto novo, raduju se i uživaju. Obzirom da je kroz projekat nabavljena i određena oprema, biće mnogo lakše nastaviti ovakve aktivnosti i po okončanju projekta jer imamo uređen prostor. Nadamo se da će i lokalna zajednica imati sluha da se ovakve aktivnosti nastave, a imamo i određena obećanja od lokalne uprave da će nas podržati u određenoj mjeri, bar da se održi kontinuitet ovakvih aktivnosti koje su se pokazale više nego potrebne u jednoj lokalnoj sredini kakava je općina Kakanj”, zaključuje Fazila Ahmetović.
Projekat „Stvaranje povoljnijeg okruženja za civilno društvo“ (EMBRACE) finansirala je Vlada Kraljevine Norveške u iznosu od 880.000 USD, a proveo Razvojni program Ujedinjenih nacija (UNDP), s ciljem jačanja kapaciteta organizacija civilnog društva (OCD) radi unapređenja kvaliteta usluga koje se pružaju građankama i građanima u lokalnim zajednicama.