Članovi Planinarskog udruženja „Vedro“ iz Zenice proteklog vikenda ostvarili su još jedan nezaboravan pohod, ovoga puta na moćnu i raskošnu Šar planinu u Sjevernoj Makedoniji. Ova planinarska ekspedicija, ispunjena izazovima, prirodnim čudima i emotivnim trenucima, još jednom je pokazala koliko snage, upornosti i zajedništva nosi planinarenje kada se ide srcem.
Iako je put do Makedonije bio obavijen neizvjesnošću zbog stalno promjenjivih vremenskih prognoza, članovi “Vedra” nisu gubili vjeru. Čim su prešli granicu, dočekala ih je obilna kiša, ali ne i obeshrabrila. Naprotiv, stigavši u Tetovo, oblaci su se razišli, a mirisi ulica, topli osmijesi domaćina i večernja šetnja kroz živahni grad bili su znak da ih Šar planina čeka raširenih ruku.
U ranu zoru narednog dana, pohod je krenuo sa Popove Šapke, popularnog zimskog centra na visini preko 1.700 metara. Planinarska staza vodila ih je ljetnom varijantom ka Titovom vrhu, najvišoj koti Šar planine (2.748 m). Zelene livade, planinski potoci, šarenilo divljeg cvijeća i svjež miris prirode pratili su ih svakim korakom. Grupa je disala kao jedno, podržavala se i išla tempom koji je svima omogućio da dostignu cilj zajedno.
Kada su svi članovi stali na vrh, aplauzi nisu izostali. Posebno su snažno odzvanjali za one koji su stigli posljednji jer njihova borba sa sobom, umorom i sumnjama bila je možda i najveća pobjeda. Pogled s vrha pružao je panoramu vrijednu svakog napora: oblaci, plavo nebo, sunce i povjetarac sve u savršenom skladu. Fotografije za uspomenu, zagrljaji, osmijesi i, naravno, zastava Udruženja “Vedro” ponosno istaknuta.
Za neke članove ni to nije bilo dovoljno. Odluka da se savlada i Mal Turčin dodatni, nimalo jednostavan vrh pokazala je koliko u planinarima postoji želja da se uvijek ide korak dalje. Povratak sa planine organizovan je u dvije grupe jedna se vratila lakšom trasom, dok je druga krenula zahtjevnijom rutom preko četiri dodatna vrha: Bakardan, Karabunar, Sin Vrv i Anteni. Iako iscrpljujuća, ova ruta pružila je nezaboravne prizore, sunčeve zrake kroz maglu, beskrajne livade, strmi usponi i izazovni sipari.
Na kraju dana 25 kilometara pješačenja, 1.800 metara visinske razlike. Tijela umorna, ali duše ispunjene. Tišina pri povratku u autobus govorila je više od riječi svi su znali da su upravo ispisali još jedno poglavlje koje će dugo pamtiti.
Osim prirodnih ljepota, članove “Vedra” oduševili su i gradovi koje su posjetili tokom puta Niš na dolasku, Tetovo kao domaćin, te Skoplje na povratku. Ljubaznost, gostoprimstvo i otvorenost ljudi dodatno su uljepšali ovu avanturu.
„Tamo gdje sunce vječno sija – tamo je Makedonija“, zaključuju članovi zeničkog “Vedra”, već planirajući neki novi pohod, novu stazu i nove izazove. Jer planina ne zove glasom već osjećajem. A osjećaj koji Šar planina ostavi ostaje za cijeli život.
(Kakanj-X)
