Idealna zemlja za dovođenje radnika u Srbiju danas je Ukrajina. Slične navike, mentalitet, tradicije kao i jezik pogoduju dobrom razumijevanju Ukrajinaca sa srpskim privrednicima.
Ukrajina je danas, međutim, jedna od mnogih na listi zemalja iz kojih domaći privrednici dovode radnike u svoje firme. Kako nam otkriva čovjek koji posreduje u ovim poslovima u posljednje vrijeme u Srbiju sve češće dolaze i ljudi iz Šri Lanke, Turske, Turkmenistana, Bangladeša, Indije….
I to je trend, kako tvrdi, koji je vrlo aktivan i koji bi tek mogao da uzme maha. Računica je kaže jasna: danas Srbija naprosto vapi sa radnicima mnogih profila. Ako se uz to uzme u obzir da ljudi iz pomenutih zemalja hoće i da im se isplati raditi u Srbiji (za nama male pare) onda je cijela “stvar” još jasnija.
A, priča je sljedeća.
Mnogi domaći privrednici tvrde da im radnici iz inostranstva odgovaraju prvo zbog cijene koju naplaću za svoj rad, zatim radnog vremena koje su spremni da provedu na poslu, ali i činjenice da ovlašćene agencije posrednicim, preuzimaju najveći dio poslova oko njihovog dovođenja: pravne regulative, smeštaja, hrane, prevoza.
Tako jedan proskječan primjer govori da radnik iz “daleke” zemlje koji dođe u Srbjiju mjesečno radi najčešće za minimalac i to za osam sati dnevno tokom šest dana u nedelji. Minimalac je, dakle, startna pozicija i priča po zakonu. Drugi primjer govori da često ima i radnika koji su, u želji da zarade što više a polazeći od toga da, kada su već napusti zemlju i porodicu, spremini da rade i po 10 sati dnevno šest dana u nedjelji. U tom slučaju njihova mjesečna zarada ide i do 500 eura – tvrdi naš sagovornik.
Neki bi rekli da je to malo i kako često možemo čuti o “izrabljivanju” ljudi, ali je činjeinica da strani radnici koji su došli u Srbiji pristaju na takve uslove svojom voljom i da se u svojim zemljama, prilično jagme da nađu posrednike ne bi li zaradili dinar više.
Ugovori na šest mjeseci
Agencije koje posreduju su redistrovana pravna lica u Srbiji. Poslodavcima, koje nalaze ili koji ih nalaze, garantuju stabilnost i kontinuitet rada. Ugovori koje sa njima sklapaju najčešće su na 6 mjeseci ili godinu dana. Iskustva govore i da se devedeset posto dovedenih radnika direktno dovodi u pogone ili fabrike budućeg poslodavca.
U Srbiji je ovakvih agencija trenutno oko 30 i gotovo sve imaju posla. Preduslov za bi one ovde dovele radnike je postojanje ambasade Republike Srbije u zemlji porijekla radnika, zbog izdavanje radnih dozvola, viza i drugih neophodnih dokumenata – kaže sagovornik Blica.
Kako otkriva – dva su modela, odnosno načina dovođenja radnika: primarni i dominantni je kada agencija posreduje u zapošljavnaju, dok je sekundarni i manje zastupljen model HR agencija.
Kada govorimo o posredovanju, agencija intervjuiše radnike i potencijalno ih predstavlja poslodavcu. Praktično, agencija uzima na sebe oglašavanje radnika po upitu poslodavca, vrši odabir i predselekciju radnika po prethodno definisanim kriterijumima.
Agencija je tu i da se postara o smještaju za radnike. Poslodavac je dužan da plati avionsku kartu radnicima i to kartu dolaska, kao i kartu za jednu posjetu kući u toku jedne godine – kaže sagovornik, ali dodaje da ovi detalji mogu biti i drugačije definisani u zavisnosti od dogovora između agencije i poslodavca.
Šta se plaća agenciji?
Firmu koja upošljava strane radnike preko agencije, naravno koštaju i usluge ove agencije. Najčešće je riječ o proviziji koja može da iznosi i do 10 odsto na neto zaradu radnika, ali zna često i da varira.
On priča da nisu sva iskustva bila pozitivna.
Imali smo situaciju da je grupa radnika iz Kine praktično polupala čitav hostel gdje su bili smješteni. Njih 150 je demoliralo sve što im je palo ruke. Da ne govorim o tome da su bili skloni kocki i alkoholu. Poslije smo mi sve pokrili iz svog džepa, objašnjava on i navodi još primjera:
Probleme smo imali i sa Indijcima jer 30 odsto njih radi punom parom dok ostalih 70 gleda kako da “uhvati krivinu”. Bilo je isto tako pozitivnih iskustava sa radnicima iz ovih zemalja ali sam kroz godine rada shvatio da našem tržištu najbolje pogoduju radnici iz Ukrajine, Makedonije, BiH i generalno okruženja. Sa njima su manje šanse da dođe do razvoja toksičnih odnosa i brzih prekida saradnje, što se sve dešava na tržištu, dodaje sagovornik.
U razgovoru sa njim, saznajemo da je barijera u dobroj saradnji sa agencijama nedostatak poslovne kulture pa i poslovne etike kod mnogih domaćih privrednika.
Tvrdi i da, bez obzira na kompleksnog pitanja manjka radnika, za sada nema naznaka da će doći do smanjenja dovođenja radne snage iz svih dijelova svijeta.
