Povjetarac širi miris bora. Neretva tiha, očarava bojom. Umirujuće toliko da sve zaboraviš i prepustiš se tom veličanstvu prirode.
No, nisam stigao u Jablanicu da bih odmarao. Armina je već na pola puta. Krenuo sam do odredište na kojem se trebamo upoznati.
Put mi je otvoren, kao i svima koji dođu u ovo mjesto. U Jablanici je uvijek zeleno za dobronamjerne ljude. I mislim da to znaju svi oni koji su, ili svratili na najbolje pečenje, ili ciljano došli upoznati ovu lijepu hercegovačku čaršiju.
Armina je Romkinja koja hrabro korača kroz život. Mlada, ambiciozna, obrazovana. Voli svoj grad i ljude u njemu.Bori se ponajviše za svoju porodicu i manjinu kojoj pripada.
No, žali za svima koji su morali otići iz Jablanice. Otišlo je, kaže, mnogo mladih iz ovog grada.
Ali, opet se ne može reći da je život stao. Ova djevojka želi dostojan život svakome u ovom gradu i državi. Romima, koje kao manjinu niko ne vidi, željela bi ponajviše ponajviše podršku i razumijevanje. Koliko god se trudila da napreduje i ostvari svoje životne ciljeve, nikada se nije zarad bilo čega odricala svog naroda i glasa koji ih predstavlja u negativnom.
Armina Ahmetović je veliki zagovornik ostanka u državi i ne planira nigdje ići Iz Jablanice. Iako priznaje da nije lako doći do posla.
Pametnih, dobrih i zanimljivih ljudi ima širom Bosne i Hercegovine. Onih koji se bore na bilo koji način doprijeniti svojoj zajednici. Ako to rade časno i pošteno, podržimo ih u tome. Svaki dan je prilika, a u konačnici, najbolji osjećaj ispuniće vašu dušu.
