Pravosudni sistem Bosne i Hercegovine odavno je na meti kritika zbog neefikasnosti, korupcije i selektivne primjene zakona. Najnoviji primjer dolazi iz Jajca, gdje je Almir Arnaut iz Tuzle, kako tvrdi, dobio sudski poziv za izdržavanje kazne zatvora od 15 dana zbog prekršaja starog gotovo pet godina.
Njegovo otvoreno pismo, puno ogorčenja i sarkazma, izazvalo je burne reakcije u javnosti i postavilo pitanje: da li je pravosuđe u službi građana ili protiv njih?
“Odo 15 dana ležati, jesti i da izvinite i kenjati o račun države, pa čak i popraviti koji zub od ovih malo što imam u glavi od borbe protiv ovakvih gmazova kao Aleksandar i u mom životu mnogi slični u TK, Sabine, Indire, Kovali, Tulumi, Ljubiči i ostali, ali da vas pitam sve zajedno sa njima: Koliko to košta moju državu i vas građane, kazna je 50 KM a 15 dana jest,spavati i nužditi sa zdravstvenom njegom košta najmanje 7.500 hiljada državu”, tvrdi Arnaut.
Arnautov slučaj odražava apsurdnost pravosudnog sistema u kojem se drakonske kazne izriču običnim građanima zbog minornih prekršaja, dok se istovremeno politički moćnici izvlače iz ozbiljnih optužbi za kriminal i korupciju. U njegovom pismu, posebno je naglašena finansijska neracionalnost sistema: kazna od 50 KM rezultira kaznom zatvora koja državu košta nekoliko hiljada maraka. Ovaj nesrazmjer je simptom dubljeg problema u kojem se zakon koristi kao sredstvo represije nad običnim ljudima, dok je za one na vlasti fleksibilan i prilagodljiv.
Sudija Aleksandar Trkulja, imenovan u pismu kao glavni akter presude, nije dao javno obrazloženje odluke, što dodatno produbljuje sumnje u transparentnost procesa. Još veći apsurd predstavlja činjenica da Arnaut, prema vlastitim riječima, nije ni obaviješten o konkretnoj prirodi prekršaja koji je navodno počinio tog dana, 29. novembra 2020. godine, kada je obilježavan Dan državnosti BiH.
Prema njegovim riječima, incident je nastao 29. 11. 2020. godine, na Dan državnosti, kada je zajedno s drugim građanima obilježavao ZAVNOBIH u Jajcu i Mrkonjić Gradu. Iako nije jasno koji je tačno prekršaj počinio, Arnaut priznaje da je bio prisutan u to vrijeme, ali ne razumije prirodu optužbe koja je dovela do kazne.
Ovaj slučaj otvara ključna pitanja o stanju pravosuđa u Bosni i Hercegovini. Da li se zakoni selektivno primjenjuju? Ko odlučuje o tome ko će biti kažnjen, a ko pošteđen? Zašto se dugogodišnje optužnice protiv visokih zvaničnika odugovlače ili padaju u vodu, dok se obični građani brutalno kažnjavanju za sitne prekršaje?
Arnautov poziv na lustraciju i odgovornost sudija i zvaničnika možda zvuči kao vapaj u prazno, ali je neosporno da odražava rastuće nezadovoljstvo građana pravosudnim sistemom. Sve dok se ovakvi slučajevi nastavljaju, povjerenje u institucije će nastaviti opadati, a pravda će ostati privilegija onih koji si je mogu priuštiti.
