U organizaciji Udruženja Vedro održan je poseban planinarski pohod na Lisac, koji je okupio 164 učesnika s jednim zajedničkim ciljem, da kroz prirodu, druženje i zajedničke korake sačuvaju uspomenu na ljude koji više nisu s njima, ali čiji tragovi i dalje žive na planinskim stazama.
Izlet pod nazivom „Koracima sjećanja“ protekao je u znaku zajedništva, poštovanja i emocija. Iza svakog pređenog kilometra krila se priča, a iza svakog osvojenog vrha uspomena na one koji su planinu voljeli i svoje vrijeme provodili upravo na ovakvim mjestima.
Od Veselja do planinskih vrhova
Učesnici su iz Zenice krenuli u jutarnjim satima, a prema Veselju su se uputila dva puna autobusa i nekoliko automobila. Nakon dolaska, kolona se formirala iznad sela, kod korita s vodom, gdje su organizatori pozdravili okupljene i predstavili plan pohoda.
U ime Udruženja Vedro prisutnima se obratio Mirza Purić, dok je podršku Gorske službe spašavanja predstavio načelnik Kenan Hrustanović. Pohod je zvanično započeo oko devet sati, kada su planinari krenuli prema prvom od četiri planirana vrha Liskovači.
Na čelu kolone bili su Mirza i Tarik Salčinović. Tarik je imao posebno mjesto u ovom pohodu jer je s rahmetli Nerminom učestvovao u postavljanju ploča s nazivima planinskih vrhova.
U toj ekipi bio je i Hasan Fetić, koji zbog spriječenosti nije mogao prisustvovati izletu, ali je njegov doprinos organizaciji ostao dio ove priče.
Do Liskovače je grupi trebalo oko dva i po sata hoda. Planinare je na vrhu dočekalo sunčano vrijeme uz lagani povjetarac, što je pružilo idealne uslove za odmor, kafu, čaj, fotografisanje i druženje.
Nakon pauze, put je nastavljen prema Golubu, a potom i Liscu. Pred završni uspon na Lisac grupa se podijelila: dio učesnika ostao je u podnožju kako bi se odmorio, dok je ostatak nastavio prema vrhu.
Po povratku su se ponovo okupili i zajedno krenuli prema posljednjoj stanici Jelini, gdje su napravili dužu pauzu i zabilježili zajednički trenutak fotografijom.
Pohod posvećen onima koji nisu zaboravljeni
Ipak, osvajanje vrhova nije bilo u prvom planu. Ovaj put na Lisac imao je mnogo dublje značenje od uobičajenog planinarskog izleta.
Učesnici su pohod posvetili Almi, Denisu, Nerminu, Almiru i Melihi, ljudima čije uspomene i dalje zauzimaju posebno mjesto u srcima onih koji su ih poznavali.
Njihova imena pratila su planinare tokom cijele ture. Na pojedinim mjestima zastajalo se duže, razgovori su bili tiši, a misli su se vraćale ljudima koji su voljeli ove predjele i ostavili dio sebe u prirodi kojoj su se rado vraćali.
Posebno emotivan trenutak predstavljali su susreti s vrhovima koje je rahmetli Nermin, zajedno s Tarikom Salčinovićem i Hasanom Fetićem, ranije obilježavao postavljanjem ploča s njihovim nazivima.
Dok su prolazili tim istim stazama, učesnici su imali priliku prisjetiti se njegovog doprinosa i svega što je ostavio iza sebe. Ploče na vrhovima danas su više od putokaza, one su i podsjetnik na čovjeka koji je svojim trudom pomogao da ove planine budu još bliže ljudima koji ih posjećuju.
Upravo je to bila suština pohoda „Koracima sjećanja“: nastaviti dolaziti na mjesta koja su voljeli oni kojih više nema, govoriti o njima i čuvati uspomene od zaborava.
Zajedništvo koje nastavlja čuvati uspomene
Organizatori su nakon završetka ture istakli zadovoljstvo njenom realizacijom. Planirana satnica je ispoštovana, nije bilo većih poteškoća, a učesnici su se kućama vratili ispunjeni utiscima i zahvalni što su bili dio ovog posebnog dana.
Posebnu zahvalnost Udruženje Vedro uputilo je Gorskoj službi spašavanja na pomoći, podršci i profesionalnoj asistenciji tokom cijelog pohoda. Zahvalili su i svima koji su učestvovali u pripremi i realizaciji izleta, kao i svakom planinaru koji se odazvao pozivu.
Pohod na Lisac pokazao je da planinarske staze nisu samo mjesta za fizički izazov i uživanje u prirodi. One mogu biti prostor susreta, sjećanja i čuvanja veza koje ni vrijeme ni odlazak dragih ljudi ne mogu izbrisati.
Za 164 učesnika ovo je bio dan koji se neće pamtiti samo po osvojenim vrhovima, lijepom vremenu i zajedničkim fotografijama, nego prije svega po ljudima kojima je bio posvećen.
Jer postoje uspomene koje se najbolje čuvaju upravo tako, zajedničkim koracima, povratkom na omiljena mjesta i pričama koje nastavljaju živjeti.
