Višemjesečni izostanak padavina i visoke temperature ostavili su ozbiljne posljedice na poljoprivrednu proizvodnju u Bosni i Hercegovini.
Na brojnim parcelama usjevi su pretrpjeli ogromnu štetu, a pojedini poljoprivrednici tvrde da je ovogodišnji rod gotovo potpuno uništen. Najviše problema bilježi se kod kukuruza, koji je na pojedinim njivama ostao bez formiranog zrna. Gubici se, prema procjenama proizvođača, na nekim parcelama kreću između 80 i 100 posto.
Problem ne završava samo na ratarskoj proizvodnji, jer nedostatak kukuruza direktno ugrožava i stočare. Manje hrane za stoku znači veće troškove, a dio farmera već razmišlja o smanjenju broja grla. Posljedice bi se zbog toga mogle osjetiti i u proizvodnji mlijeka i mesa, ali i na cijenama prehrambenih proizvoda.
Radenko Arsenović iz Male Obarske kod Bijeljine ove godine zasijao je 15 hektara kukuruza, a bavi se i proizvodnjom mlijeka. Veliki dio usjeva već je morao biti pretvoren u silažu, iako ni to neće biti dovoljno za prehranu stoke tokom zime.
“Ovo vam je već pet godina kad je što se tiče kukuruza katastrofa. Od ukupno zasijanih površina, više od 12 hektara već je pretvoreno u silažu, ali ni to neće biti dovoljno da prehrani stoku tokom zime. Pokušali smo spasiti što se može, ali ta silaža nema nikakvu krajnju vrijednost”, rekao je Arsenović za Radio Slobodnu Evropu. Samo zakup zemljišta za 15 hektara koštao ga je više od 7.000 eura, a dodatni troškovi odnose se na sjeme, gorivo i zaštitna sredstva.
“Smanjujemo broj grla”, kaže Arsenović, upozoravajući da bi proizvodnju mogao dodatno smanjiti i naredne godine.
Poljoprivrednici traže reakciju vlasti
Predsjednik Udruženja poljoprivrednika Semberije Savo Bakajlić navodi da je na tom području ove godine zasijano oko 26.000 hektara kukuruza.
“Dva mjeseca nije kiša pala. Država ne proglašava elementarnu nepogodu. Trenutno je gubitak na njivama od 80 do 100 posto. Ima njiva gdje nema ništa. Kukuruz je osnovna biljka za stočarstvo. Mi sad trenutno moramo kupovati, a ni zemlje u okruženju nemaju šta ponuditi”, naveo je Bakajlić.
Poljoprivrednici u Federaciji BiH zbog toga traže proglašenje elementarne nepogode kako bi se omogućila procjena štete i eventualna pomoć proizvođačima. Predsjednik Udruženja poljoprivrednika Federacije BiH Nedžad Bićo kaže da su stradale gotovo sve važnije poljoprivredne kulture. “Šteta je evidentna i praktično je ogromna”, rekao je Bićo, procjenjujući da bi ovogodišnji prinosi mogli biti manji za oko 50 posto. Posebno upozorava na posljedice koje će nedostatak kukuruza imati na stočarstvo.
“Kukuruz je osnova u stočnoj hrani i bogami ćemo imati velike probleme u zimu što se tiče stočne hrane”, kazao je Bićo.
Zahtjev za proglašenje elementarne nepogode upućen je prema svih deset kantona u Federaciji BiH, ali takva odluka do sada nije donesena ni u jednom kantonu.
“Prije 15-ak dana je vrijeme bilo i mi smo naglasili da bi se moglo na vrijeme obići te parcele koje su uništene i procijeniti kolika je šteta. Međutim, evo još niko ne odgovara, oni se bave izbornom kampanjom ili su na godišnjim odmorima, kao da se ništa ne dešava”, istakao je Bićo. Kao posebno pogođena područja navode se Tuzlanski, Unsko-sanski i Livanjski kanton.
Slična slika i u Srbiji
Ni susjedna Srbija nije izbjegla posljedice dugotrajne suše. Posebno teška situacija zabilježena je na području Banata, gdje su proizvođači suočeni sa znatno slabijim prinosima. Saša Tomas Ćapi iz Vojvode Stepe kaže da su kukuruz, pšenica i suncokret ove godine pretrpjeli velike gubitke. U normalnim uslovima kukuruz na njegovim parcelama daje između 10 i 12 tona po hektaru, dok ove godine očekuje svega 3,5 do četiri tone.
“Ovo je peta godina zaredom sušna koju imamo i mi jednostavno ne znamo kako ćemo zasnovati proizvodnju, ni kako ćemo uopšte nastaviti da se bavimo ovim poslom”, rekao je Ćapi.
Dugotrajna suša tako sve više prerasta iz problema jedne proizvodne sezone u ozbiljan udar na dugoročnu održivost poljoprivrede. Ukoliko se ovakav trend nastavi, proizvođači će biti primorani mijenjati način proizvodnje, smanjivati površine ili broj grla stoke. Istovremeno, slabija domaća proizvodnja može povećati potrebu za uvozom hrane i dodatno opteretiti kućne budžete. Za poljoprivrednike je zato ključno da se šteta što prije procijeni i da nadležni organi ponude konkretne mjere pomoći.
