Ministar energije, rudarstva i industrije Federacije BiH Vedran Lakić nakon sastanka s rukovodstvom Elektroprivrede BiH i Termoelektrane Tuzla zatražio je ostavke direktora i rukovodilaca tehničkih sektora. Povod su problemi u radu postrojenja i povećane emisije čvrstih čestica, ali i, kako je navedeno, potreba da se utvrdi odgovornost za propuste u upravljanju sistemom.
Odluka o traženju ostavki može se posmatrati kao pokušaj da se konačno povuče jasna linija odgovornosti. Građanima, međutim, nije dovoljan politički gest. Ako su postojali ozbiljni propusti, javnost ima pravo znati ko ih je napravio, kada su nastali, ko je bio upoznat s problemima i zašto nije reagovao ranije.
Ostavka nije zamjena za istragu
Lakić je poručio da funkcija ne može biti važnija od zdravlja ljudi i sigurnosti energetskog sistema. To je stav s kojim je teško polemizirati. Problem nastaje ako se cijela priča završi na nekoliko ostavki, bez detaljne i javno dostupne analize.
Elektroprivreda BiH sada treba ponuditi mnogo više od općenitih zaključaka. Potrebno je utvrditi šta se dešavalo u postrojenju, kakve su bile odluke odgovornih ljudi, jesu li tehnički problemi bili poznati i jesu li nadležni organi pravovremeno informisani.
U suprotnom, ostavke bi mogle poslužiti samo kao zgodan način da se zatvori politički neugodno pitanje pred izbore, dok bi pravi uzroci problema ostali netaknuti.
Zašto je zagađenje u Kaknju uredu?
Upravo ovdje otvara se pitanje koje ne bi smjelo biti izbjegnuto. Ako su povećane emisije i sigurnost postrojenja dovoljan razlog za zahtjev za ostavkama u Tuzli, po kojim se kriterijima odgovornost utvrđuje u drugim termoelektranama?
Posebno je zanimljiv slučaj Termoelektrane Kakanj. Tokom perioda ozbiljnog zagađenja u tom području, uključujući i periode kada Tvornica cementa Kakanj nije radila, javnost je također očekivala objašnjenja o izvorima emisija i odgovornosti nadležnih.
Zato je sasvim legitimno pitati ministra Lakića zašto isti standard nije javno primijenjen i prema rukovodstvu TE Kakanj, odnosno direktorima Ademu Lujnoviću i Samiru Selimoviću. Ako su kriteriji jednaki, onda bi trebali biti jednako primjenjivani. Ako nisu, građani imaju pravo znati zbog čega.
Zdravlje građana ne smije biti selektivna tema
Tuzla, Lukavac, Živinice i Kakanj nisu političke kategorije. U tim gradovima žive ljudi koji imaju isto pravo na čist zrak i odgovore nadležnih institucija.
Zato je dobro što se pitanje odgovornosti u TE Tuzla konačno otvorilo, ali bi bilo loše ako bi ostalo ograničeno samo na Tuzlu. Borba protiv zagađenja ne može zavisiti od toga koje je postrojenje trenutno politički najpogodnije za pokazivanje odlučnosti.
Ako je bilo lošeg upravljanja, neka se ono precizno utvrdi. Ako su pojedinci zakazali, neka odgovaraju. Ako su sistemi nadzora zakazali, treba utvrditi ko ih je vodio. A ako postoje problemi i u drugim termoelektranama, isti kriteriji moraju važiti i tamo.
Građanima na kraju nije najvažnije koliko će direktora biti smijenjeno. Važnije im je da znaju zašto je došlo do problema, ko je za njega odgovoran i šta će biti urađeno da se isti scenarij ne ponovi. Sve drugo ostaje na nivou političkog igrokaza.
