Prije nekoliko godina glavni problem u Bosni i Hercegovini bio je nedostatak radnih mjesta, dok danas glavni izazov poslodavcima predstavljaju male plaće i sve manja motivacija radnika.
Stotine hiljada ljudi napustilo je zemlju u potrazi za boljim uslovima i većim primanjima, a oni koji ostaju često su nezadovoljni i traže prilike van države.
Danas tržište rada osjeća pritisak, jer poslodavci hitno trebaju kvalifikovane radnike, ali mnogi mladi ljudi jasno stavljaju do znanja da nisu spremni prihvatiti fizičke poslove ili poslove sa niskim plaćama.
Sve više zaposlenih odlučuje raditi isključivo ono što je definisano u ugovoru o radu, izbjegavajući dodatne zadatke ili prekovremeni angažman. Stručnjaci ovu pojavu nazivaju ‘tihom ostavkom’. Radi se o novom stavu radnika, naročito mladih, koji žele balans između posla i privatnog života, osjećaju nezadovoljstvo zbog neadekvatne podrške na poslu i traže pravednost u radnim odnosima.
Za razliku od ranijih generacija, mladi danas postavljaju jasne granice između radnih obaveza i slobodnog vremena. Nisu spremni trošiti energiju na zadatke koji nisu eksplicitno navedeni u ugovoru, pogotovo ako za to ne dobijaju dodatnu naknadu ili priznanje.
Često je takav stav rezultat dugotrajnog frustriranja zbog nerealnih očekivanja poslodavaca i loših uvjeta rada. Mladi žele izbjeći stres i izgaranje te radije rade koliko je zakonski predviđeno, poštujući vlastite granice i potrebe.
Drugi ključni faktor je nedostatak adekvatnih sistema nagrađivanja za dodatni rad. Kada se trud zaposlenih ne prepoznaje, oni prestaju ulagati dodatne napore, što direktno utiče na radnu atmosferu u kompanijama. Minimalni angažman postaje norma, dok se veći doprinosi rijetko cijene ili nagrađuju.
Ovaj trend nije specifičan samo za BiH. Istraživanja, poput Gallupove ankete, pokazuju da generacija Z širom svijeta odbija poslove koji su nekada smatrani standardnim ‘početkom karijere’.
Fiksno radno vrijeme, kruta pravila i niske plaće više nisu prihvatljivi. U SAD-u angažiranost zaposlenih pala je na rekordno nizak nivo, pri čemu samo 31 posto radnika aktivno učestvuje u poslu. Najveći pad bilježi se upravo kod mlađih od 35 godina, a mladi jasno šalju poruku: ne pristajemo na modele koje su tolerirale prethodne generacije.
Poslovi koji se najčešće izbjegavaju uključuju maloprodaju i ugostiteljstvo, call-centre, skladišta, krute uredske poslove od 9 do 17, prodaju na proviziju i neplaćene prakse. Za generaciju Z to znači iscrpljujuće i potplaćeno angažiranje bez dostojanstva.
Poslovna savjetnica Abigail Wright objašnjava: ‘Generacija Z redefinira pojam dobrog posla. Ono što su ranije generacije tolerisale sada jasno nazivaju loše plaćenim i mentalno iscrpljujućim.’
Finansijska situacija mladih se značajno promijenila. Prije dvadeset godina, nakon fakulteta, ljudi su mogli dijeliti stanove i podnijeti male dugove. Danas, visoke najamnine i ogromni dugovi čine rad na niskoplaćenim poslovima neodrživim. Zbog toga mladi radije biraju freelance, sporedne poslove, rad na daljinu i fleksibilne aranžmane, nego da prihvate stres za minimalnu plaću. Abigail Wright dodaje: ‘Zašto bih bio na poslu bez fleksibilnosti i normalne naknade kada mogu sam birati uslove?’
Mladi danas cijene vlastitu vrijednost i životna iskustva više od tradicionalnih obećanja ‘radi naporno i uspjet ćeš’. Početni poslovi više ne garantiraju napredak, a stalno ulaganje u kompanije koje na kraju odbacuju radnike naučilo je Generaciju Z da bira slobodu i pravi balans. Stručnjaci se slažu da kompanije koje ponude fleksibilnost, poštovanje i realnu plaću privući će najbolje talente, dok će rigidni poslodavci imati problem pronaći radnu snagu.
(Kakanj-X)
