Kakanj se već mjesecima guši u oblaku sumpordioksida. Tokom samo jednog mjeseca zabilježena su čak 23 dana prekoračenja dozvoljenih vrijednosti, a građani tvrde da im je svakodnevni život pretvoren u borbu za zrak.
Emisija na NTV IC Kakanj okupila je načelnika i direktore najvećih industrijskih postrojenja, što je otkrilo dubok jaz između zvaničnih objašnjenja i stvarnog života ljudi.
Zvanični podaci govore sami za sebe, tokom augusta u Kaknju je zabilježeno 23 dana prekoračenja graničnih vrijednosti sumpordioksida (SO₂). Iako brojke zvuče suhoparno, znače da su ljudi više od dvije trećine mjeseca živjeli u zoni ozbiljnog zdravstvenog rizika.
Stanovnici naselja blizu postrojenja svjedoče o nesnosnom smradu: „Kad otvorite prozor ujutro, prvo vas dočeka miris koji peče nos i grlo. Djeca kašlju, stariji se guše. To nije život, to je preživljavanje,“ kaže jedna mještanka koja je željela ostati anonimna (identitet poznat redakciji).
Ovo i brojna druga svjedočanstva bila su razlog za emisiju gdje su se našli načelnik Općine Kakanj Mirnes Bajtarević i direktori Termoelektrane Kakanj Adem Lujnović, Heidelberg Materials Cement BiH d.d. Kakanj (Tvornica cementa Kakanj) Izudin Neimarlija i Rudnika mrkog uglja Kakanj Iso Delibašić.
Bajtarević: Ne smiju ispaštati građani općine Kakanj
Načelnik Općine Kakanj, Mirnes Bajtarević, u emisiji je nastupio otvoreno stavljajući se na stranu građana i sumnji da zrak u Kaknju nije zdrav.
„Sve manje ljudi izlazi iz svojih kuća jer ne znamo šta je ovaj miris, šta on sa sobom donosi. Zaista bi volio i da ovdje večeras u ovoj emisiji čujemo te odgovore, da tražimo rješenja, šta je to što je rješenje, da li su to revizije okolinskih dozvola, da li je to neka druga planska rješenja u proizvodnim procesima kompanija ili četvrte kompanije možda koja nije ovdje a ima okolinsku ili slično ali zaista alarmantna je situacija i sa smradom i sa SO2…“
Posebno se osvrnuo na radove u termoelektrani i kašnjenja u realizaciji projekata:
„Rekonstrukcija i uređenje ovog velikog dimnjaka od 300 metara nije vanredna, nego je planska. Čuli smo od direktora da je potpisan ugovor prošle godine. I ja vjerujem i ubijeđen sam da se to moglo planirati i ranije 2-3 mjeseca. Ne kažem da je ovdje direktor kriv. Možda je u energetskom bilansu elektroprivrede odlučeno da ide u ovom periodu, da nije ranije. Ali ja smatram da je moglo se možda planirati da bude ranije. Svjestan sam da su ovo projekti više stotina miliona vrijednosti koji se realiziraju u ovoj generaciji, da je možda bilo pameti možda je moglo to ranije, potrefilo se sada da se to radi, ali smatram da i ti projekti, bez obzira koliko bili važni za energetski sektor odnosno Elektroprivredu, ne smiju i ne mogu ispaštiti isključivo građani općine Kakanj ili građani Bosne i Hercegovine.”
Bajtarević je naglasio i konfuziju u izvještajima inspekcija:
„U najmanju ruku sam ostao zbunjen, govorim o izvještaju kontrole Termoelektrane Kakanj, gdje se kaže da se mjerilo do 28.7., od 28.7 se ne mjeri i inspektor zaključuje da se ne može zaključiti bez ikakve sumnje da su emisije SO2 od termoelektrane. A prethodnih mjeseci smo imali alarmantne opet izvještaje o emisijama SO2. Volio bi da neko ovo objasni pa da možemo tražiti prave mjere.“
Lujnović: To je isti dimnjak kao i velik, ali…
Najviše pitanja u emisiji bilo je upućeno direktoru Termoelektrane, Ademu Lujnoviću. Njegova objašnjenja bila su tehnička, ali nisu umirila javnost.
„Veliki dimnjak bio registrovan kao jedini ispust a za ove radove mi smo morali drugi dimnjak je bio rezervni kao pomoćni za neke situacije, znači unijeti u zakon u okolinsku i to smo unijeli u okolinsku dozvolu da se može koristiti u periodu ne duže od 6 mjeseci. Znači to je isti dimni prijem koji je išao na veliki dimnjak samo imamo sad intenzitet ovog implusa nešto veći a imali smo ga i na 300 metara, kad se vrati vidjet ćemo. Ali ovo hoću da kažem, Elektroprivreda je to prepoznala davno. Mi smo 15’ godine napravili prvi idejni projekat. A onda se desio neki poremećaj u politici, međunarodnim odnosima, dekarbonizacija, nema Bloka 8, Blok 5 i onda nam to rješenje projekta nije odgovaralo. Morali smo tražiti drugo rješenje, našli smo drugo rješenje, procijenili budžet tako da smo sami dogovorili odluku da idemo u ovo rješenje koje sad implementiramo. Sad smo ga ugovorili i sad u ovoj fazi radova se stvara atmosfera koja je opravdano, jasno tako, ali je nužno sada ili kasnije, ne može se izbjeći, mi moramo ako hoćemo da radimo, moramo biti jedan period na mali dimnjak.“
“Mali dimnjak raspršuje u manju užu lokaciju, to je isti dimnjak kao onaj veliki dimnjak, ali pošto je SO2 vrlo težak, plin, to je negdje oko 3 kg/m3, onda se on tu manifestira bliže, negdje dalje, da se raspršuje dalje, pa zato u nekim periodima dana, kad dolaze do izmjene temperature i ventilacije, vremenske ventilacije, tada se ta ima povišena koncentracija, znači u ta 2-3 sata imamo tako preko 1.500 ili do 1.500 mikrograma, mada imamo mi kad je veliki dimnjak, to bude nekako do 1.000 mikrograma,” kazao je Lujnović.
Na pitanje o smanjenju proizvodnje, Lujnović je priznao da su blokovi privremeno gašeni:
„Ovaj sada vikend jesu radili, ali ova prethodna prije ovog nisu radili.“
Međutim, najviše je odjeknulo njegovo priznanje da se emisije trenutno ne mjere direktno:
„Mi i dalje procjenjujemo i dostavljamo informaciju zagađenja na bazi specifičnog emisije po megavatu, koju smo imali iskustvo na prethodnim mjerenjima i mi tu imamo koliko po megavatu ide NOx i SO2 i to je u skladu sa okolinskom dozvolom. Fizikalno je teško napraviti mjerenje pošto radi od četiri kanala sa dva bloka po dva kanala onda je to teško napraviti, fizički… tehnički.“
“Znači mi legalno je da imamo specifični utrošak na bazi iskustva, isti su ugljevi isto je sve i da mi kažemo po toj specifičnoj emisiji imamo toliko (op.a. zagađenja).“
Izjava je otvorila pitanje u javnosti, kako se može govoriti o zakonskim okvirima i granicama ako sami podaci nisu pouzdani?
Neimarlija: Naše vrijednosti su u zakonskim okvirima
Direktor Heidelberg Materials Cement BiH d.d. Kakanj (Tvornica cementa Kakanj), Izudin Neimarlija, bio je najodbrambeniji u svom nastupu. Iznosio je jasne podatke i objasnio procese proizvodnje.
„Mi u cementari, drago nam je da je došao ovaj nalaz inspekcije, koji je došao prije dva dana, koji je pokazao da su naše emisije azotnih oksida, sumproksida, prašne prije svega, tako u zakonski dozvoljenim granicama. Nije ovo prva posjeta inspekcije. Mi smo imali posjetu inspekcije i tokom mjeseca jula, gdje su isto tako provjeravali prethodni period i nisu utvrdili neke anomalije u našem procesu. Ali naravno, dijelimo sudbinu i mi u cementari dijelimo sudbinu svih građana Kaknja i moramo učiniti sve da podignemo kvalitet zraka.“
Ipak, priznao je slabosti:
„Naš uticaj Cementare Kakanj možemo podijeliti na dva izvora, jedan dolazi iz pečenja u proizvodnji klinkera, gdje mi koristimo razna goriva, a drugi je uticaj površinske prašine, ono što se dešava kod transporta sirovine iz dva naša kamenoloma, transporta unutar tvornice. Bili smo upozoreni od općinske inspekcije, traženo je da posebna pažnja znači na transportne puteve kroz oba kamenoloma, odnosno od kamenoloma tvornice i tu smo posvetili posebnu pažnju. Kada je u pitanju proizvodnja klinkera, sve vrijeme Cementera Kakanj radi normalno, znači sve ove datume koje pominjete, mi ništa ne mijenjamo, proces je takav da ništa nismo mijenjali. Naravno, povećana pažnja na emisije sumpora, koje su sad aktuelne, mi ih gledamo, međutim postoje drugi polutanti koji su interesantni u cementnoj industriji. Sumpor u cementnoj industriji nije interesantan, odnosno emisije su vrlo male, naše su prosječne u zadnjih 40 dana od 7 do 40 miligrama po metru kubnom, što su stvarno male emisije.“
Delibašić: Prašina je lokalna stvar
Iso Delibašić, direktor RMU Kakanj, odbacio je odgovornost za sumpordioksid i dušikove okside:
„Rudnik Kakanj svojim rudarskim radovima ne daje velik doprinos lošem kvalitetu zraka. Naime SO2 i NOx nisu produkti našeg proizvodnog procesa. Proizvodni proces u rudniku se odvija na dva pogona Begići-Bištrani naša jama i površinski kop Vrtlište. Kada je u pitanju jamska eksploatacija, manje više svim akterima ovog današnjeg sastanka ili emisije i svim stanovnicima je poznato kako se odvija jamska eksploatacija i da ona ne utiče na loš kvalitet zraka. “
Ipak, suočen s pitanjima o oblaku prašine iznad kopa Vrtlište, Delibašić je dao odgovor koji je izazvao posebnu pažnju:
„Površinska eksploatacija na kopu Vrtlište ima određene pojave prašine, pogotovo u ljetnom periodu, ali ona je lokalnog karaktera i zadržava se na nivou površinskog kopa i ima kratkotrajan uticaj na bliže lokalne zajednice kao što su Mramor, Donji Kakanj.”
“Ono što je činjenica jeste da mi redovno radimo na obaranju te prašine u ljetnom periodu, ali isto tako činjenica je da je najveće zagađenje zraka u onom periodu kad površinski kop radi smanjenim intenzitetom odnosno kada nema prašine. To su periodi u jesen i u zimu.“
Cijelu emisiju pogledajte u nastavku:
