Kada su ga 1994. godine zvali da ostavi pušku i zaigra za rukometni klub iz Tuzle, on je rekao da neće uzeti loptu u ruku sve dok se i zadnji metar Bosne ne oslobodi.
Ertan Čaluk je bio uzoran sportista i dobar rukometaš RK “Rudstroj” Kakanj. Imao je mogućnost aktivno igrati rukomet i tokom rata, ali je rukometnu loptu zamijenio puškom.
Ertan je rođen 25. aprila 1968. godine u naselju Čaluci, u porodici Džemala i Munibe, rođene Mehmedović. Osnovnu školu završava u Bjelavićima, a Elektrotehničku u Kaknju.
U borbi protiv agresora uključio se odmah u startu i bio jedan od prvih pripadnika Patriotske lige i OPŠTO-a Kakanj. Kasnije je bio u sastavu 311. lbr, a kao kapetan bio je i pripadnik 329. brdske brigade u kojoj je bio zamjenik komandanta.
Kao izuzetno hrabar i sposoban borac i komandno lice bio je u sastavu 3. manevarskog bataljona. Obišao je mnoga ratišta i učestvovao u mnogim podvizima pripadnika Armije R BiH.
Poginuo je pred sami kraj rata, 11. oktobra 1995. godine, u Sanskom Mostu. Ukopan je dva dana poslije na mazarju u Obrima.
Ertan je bio primjeren momak, dobar prijatelj, sportista i veliki patriota. Kada su ga 1994. godine zvali da ostavi pušku i zaigra za rukometni klub iz Tuzle, on je rekao da neće uzeti loptu u ruku sve dok se i zadnji metar Bosne ne oslobodi. Svi ga se rado sjećaju zbog njegove dobrote, plemenitosti i hrabrosti.
Za zasluge u ratu Ertan je odlikovan priznanjem “Zlatni ljiljan”.
Preneseno iz knjige: “Kakanjski šehidi i poginuli borci 1992-1995″ autora Dženana Kubata, izdavač: Organizacija porodica šehida i poginulih boraca općine Kakanj, Kakanj, 2001. godina.
