U Kaknju je protekle sedmice došlo do puknuća glavne vodovodne cijevi za zbog čega je gradska jezgra ostala bez vode skoro 72 sata.
“Prekid i obustava planirana je od 10.00 sati, a zbog zahtjevnosti radova, terena i pristupačnosti stabilizacija se očekuje u večernjim satima“, saopćeno je prvog dana iz JP Vodkom Kakanj.
Prvobitno se očekivalo da će kvar biti riješen do kraja dana, ali je to ipak potrajalo duže od očekivanog. Kada je uočeno da problem neće biti riješen tokom dana odmah se krenulo u mobilizaciju resursa. Mirnes Bajtarević, načelnik Općine Kakanj boravio je na terenu gdje su izvođeni radovi, problem nije uzrokovao a nije za isti bio nadležan. Ipak, svjestan da građani koji su ga birali i koji nisu imaju problem poduzeo je sve mjere iz svojih nadležnosti kako bi to lakše podnijeli.
Lično i javno je podržao radnike koji su danonoćno radili na otklanjanju problema. Također, kroz kontinuiranu komunikaciju načelnika i direktora JP “Vodokom” Ishaka Avdispahića realizane su zajedničke i koordinirane aktivnosti na zajedničkom angažmanu cisterni Profesionalne vatrogasne jedinice Kakanj i cisterni Vodokoma kako bi se što prije i učinkovitije pomoglo ljudima koji su trebali vodu. I načelnik Bajtarević i direktor Avdispahić su u rekordno kratkom vremenu mobilisali i u funkciju pomoći narodu stavili sve raspoložive kapacitete i resurse.
Nasreću, problem je riješen i stanje je normalizirano. No, ono što baca sjenu na cijelu situaciju jesu “profesionalni budžetski mrzitelji” svega što je kakanjsko i koji u posljednjih nekoliko mjeseci preuveličavaju uobičajene probleme jedne zajednice.
Pod vodstvom u sjeni, neostvarenih političkih rukovodilaca, žednih vlasti i moći što se manifestira kroz različite sindrome, mobilizirani su brojni lažni profili na društvenim mrežama kako bi se običnim građanima ismijavali, podsvjesno im stvarajući pritisak i sliku kako im se sve to dešava jer su glasali tako kako su glasali (jadno). Nakon što profili stvore narativ i ambijent u narodu,”spasilac” se objavom na Facebooku pojavi – i to je sve što od njega imaju.
Primitivnom upotrebom vještačke inteligencije montirali su različite fotografije, video snimke, ismijavali se, građanima pojačavali ogorčenje a sve zbog nekontrolisane žeđi za vlašću, jedinom neostvarenom željom. Stvarala se atmosfera na način da kad kiša pada kriv je prvi čovjek grada, kad vjetar stiže sa sjevera kriv je isti čovjek, ali kad ‘odradiš’ da ti sin pod čudnim okolnostima i čudnom vremenu se zaposli u javnoj kompaniji dok si u dealu sa režimom to pravdaš sa “nisam ja”.
Nažalost, zbog svakodnevnog nametanja takvih narativa i širenjem istih putem režimskih medija iz centra države, ljudi sve više su ispunjeni negativnom energijom. Brat se svađa s bratom, tetak očima ne može sestrića, rođaci dugo ne pričaju jer im je tamo neko usadio klicu mržnje.
Također, ne treba zaboraviti ni objektivne kritičare koji su uputili oštre ali ljudske kritike, jasno, bez političkih motiva. Sigurno da su zadali zadatak nadležnim za naredni period. Hvala u ime svih građana!
Uprkos svemu, prava istina je drugačija. U cijelom slučaju bilo je i svjetla. Ljudi koji su dijelili vodu komšijama. Mladi koji su pomogli starijima. Radnici koji su ostajali i po noći. To su oni tihi heroji koji su pokazali da Kakanj još uvijek ima dušu.
A oni koji su, ležeći danima potrbuške smišljajući prevare, pokušavali taj grad posramiti – posramili su samo sebe.
Na kraju, kad se sve sabere i oduzme, naučili smo nekoliko važnih stvari:
Da voda može nestati, ali solidarnost ne smije.
Da pravi lider nije onaj koji viče najglasnije, nego onaj koji ostane kad svi odu.
I da Kakanj nije grad kvarova, nego grad ljudi koji se, uprkos brojnim izazovima bore i popravljaju.
I zato, neka se zna, dok su jedni stajali uz narod, drugi su mu sipali so na ranu.
Voda se vratila. Savjest mnogih nije.
