Kakanjka Edvina Šoše ispričala kako je odlučila nositi hidžab: Klijentica me pitala ‘Da li te muž natjerao da se tako obučeš?’

Kakanjka Edvina Šoše, wellnes trenerica,  podijelila je svoju priču koja govori o njenom putu do hidžaba.

Šoše je govorila o trenucima u kojim je „prelomila“ da se odluči i „ozvaniči“ nošenje hidžaba. Također, kako je reagovala njena okolina, kako se nosi sa reakcijama i kakvu olakšicu joj to sve pruža tokom poslovnih putovanja.

Prosjećajući se perioda iz škole kaže kako su njena inspiracija bile žene koje su nosile hidžab, kao što je to bila njena profesorica engleskog jezika.

• Kada razmišljam o djevojkama ili ženama koje nose hidžab one su mi uvijek bile inspiracija, ono što me podsjeća prvo je moja razrednica iz osnovne škole, koja je igrom slučaja baš bila s hidžabom, na neki način kad zamislim kako su se one ponašale uvijek su mi bile uzor – kaže Edvina i dodaje:

• Također, kroz moje gimnazijske dane razrednica i profesorica engleskog jezika također je nosila hidžab. U suštini kad razmislim o toj svojoj prošlosti uvijek su oko mene bile žene koje su baš praktikovale taj stil oblačenja i naravno Islam kroz cijeli svoj život. Ono što je bilo zanimljivo kad o svemu tome razmislim, ipak su one bile neka inicijacija da se zamislim sama da upravo tako se na kraju krajeva i oblačim da taj život živim.

Muslimanka, Bošnjakinja je i u prošlosti nosila maramu

Prenoseći priče svojih nana kaže kako su i ranije prave muslimanke, Bošnjakinje nosile maramu kroz osnonu školu te da je to uvijek bio neki kodeks oblačenja.

• Ono što je isto bitno kad razmišljam o pričama svojih nana. Moje obje nane su mi nekada govorile da prava muslimanka, Bošnjakinja je, u suštini i kroz osnovnu školu u nekoj našoj dalekoj prošlosti, nosila maramu pored toga što je možda imala pletenice ispod marame, uvijek je to bio neki kodeks oblačenja naših žena. Nije to nešto što je bio neki hir ili nametnuto, to je zaista odluka i model ponašanja jedne ispravne žene.

Ipak, to nije bio razlog njene inspiracije da donese ovu oduku nego je ta odluka ranije bila kreirana u podsvijesti jer je, kako navodi, od ranije praktikovala sve ono što Allah dž.š. u Kur'anu kaže kroz obavljanje redovnog namaza.

• Nešto sa čime sam ja bila inspirisana da u svom životu donesem tu odluku nije samo posljedica tog nedavnog nošenja hidžaba, koja je bila zvanično, nego ona koja je u mojoj podsvijesti bila već ranije kreirana. Ta odluka je već bila u glavi, samim tim što sam ja već od ranije praktikovala sve ono što Allah dž.š. u Kur'anu kaže kroz obavljanje redovnog namaza. Već krajem osnovne škole i kroz osnovnu školu kada sam postila mjesec ramazan ili naprimjer u srednjoj školi kada je svaki namaz u svoje vrijeme obavljen, kroz pomaganj siromasima… Dakle, sve ono što smo mi u našoj tradiciji, porodici praktikovali, samo još možda nije bilo, brem u mom slučaju, kroz hidžab objelodanjeno. Ipak je to bilo nešto što sam ja samo tajno obavljala i što nije bilo prikazano javnosti. U suštini, taj hidžab je već bio odluka u glavi samo što nije bilo u praksi izvršeno. Naravno, kada se mi stopimo s našom okolinom težimo da izvršimo mnoge te uspjehe u smislu visokog obrazovanja, u smislu da smo vrhunski sportista, da smo ostvareni majčinstvom ili brakom. Malo, okolina nam nametne sve te neke vrijednosti koje ne kažem da ne treba da ostvarimo, međutim, često zaboravimo taj naš duhovni razvoj, kaže Šoše za Bir TV.

Kroz svoj primjer je ispričala koje su to „obaveze“ zbog kojih se uglavnom odlaže hidžab danas, te zašto to nije dobro.

• Kada sam trenirala odbojku dešavalo se da možda nikada nisam vidjela sportašicu koja nosi hidžab u smislu odbojke i možda u tom smislu odlažeš svoju odluku. Hajd dok možda prestanem sa sportom. Međutim, onda se nametnu neke druge vrijednosti. Upišeš fakultet ili u međuvremenu sam bila i odbojkaški sudija.. Nametneš ti sebi mnogih drugih obaveza i naravno da želiš istrajati na tim ciljevima. Obzirom da sam završila fakultet Hortikulturu, i u tom se smislu nameće šta će reći nastavnici, šta će reći profesori, da li ćeš imati manje ocjene, da li će te diskriminirati na neki način… Sve je to nešto što ti možda govori neki unutrašnji glas ali u suštini nema to neke osnove. Zaista ne mora da bude tako. To su sve neke posljedice okruženja u kojem se mi nalazimo gdje ponekad su nametnuti ti stereotipi, kako da se jedna žena ponaša ili šta znači za jednu ženu u 21. vijeku uspjeh.

U bližoj okolini nije bilo posebne reakcije

Mnogo je primjera u kojim okolina bude iznenađena ukoliko djevojka, žena odliči nositi hidžab, međutim to kod Edvine nije bio slučaj.

Tvrdi da u njenoj bližoj okolini nije bilo iznenađujuće reakcije.

• Kada govorimo o reakcijama na hidžab one su različite. Pošto ja imam djecu, imam jednoipogodišnjeg sina i troipogodišnju kćerku, same reakcije unutar moje kuće su bile sasvim obične. Mislim da je njima bilo sasvim očekujuće da ja stavim hidžab. Jer ako ja dojim svoje dijete već dvije godine i prvo dijete evo godinu i po već drugo, ja sam već neke sisteme vrijednosti postavila na koje su moji ukućani, moji prijatelji koji suštinu mene poznaju već se navikli. U mojoj bližoj okolini apsolutno nije bilo neke iznenađujuće reakcije.

„Bitno je da imate podršku“

Za razliku od uže, šira okolina to i nije baš prihvatila kao porodica. Smatra da njeni poznanici koji su bili iznenađeni vjerovatno su navikli je viđati kroz njene uloge u društvu koje je imala.

• Ali kada govorimo o izlasku vani tad ljudi ne mogu baš, kroz društvene mreže na koje smo danas navikli da li poslovno ili neko možda iz privatnih razloga, suštinu nas da dokuče. S druge strane ako vi jeste primjer neke zdrave, vrijedne muslimanke mislim da nije baš ni dobro da vi to sve kroz društvene mreže ističete. Svakako je svako vaše djelo mnogo puta više vrednovano ako ga sakrijete. Samim tim moji poznanici možda nisu to očekivali jer navikli su me možda na odbojkaškom terenu, navikli su me na fakultetu kao super učenicu, super studentkinju, navikli su me na tako nekim društvenim aktivnostima gdje možda taj moj segment vjere nije dolazio uopšte do izražaja. Kažem, bitno je da vi imate podršku samo zbog ostalih djevojaka koje će biti ohrabrene kada vide da zaista ima ljudi koji će da vas podrže, ističe Šoše.

„Svaka žena koja želi da se odluči da stavi hidžab razmišlja šta će joj reći okolina“

Jedan od glavnih razloga zašto nedostaje hrabrosti brojnih djevojaka, koje bi željele nositi hidžab, jesu upravo stereotipi i reakcije drugih, Šoše tvrdi da možda svaka žena koja želi da se odluči da stavi hidžab razmišlja šta će joj reći okolina.

• Bitno je kada žena odluči ako se prisjetim tog svog dana kada sam zvanično odlučila, on je bio sasvim običan dan, bio je tako 25. decembar evo nedavno. Nije bilo nikakvog spektakla, nije bilo nikakve čarolije. Tog dana je bilo i predavanje gdje me pozvala jedna prijateljica na jedan ders i većina tu je bila u suštini djevojaka ili žena koje su već sa hidžabom, međutim ja sam došla tako pozvana. Slušala sam ders i svidjela mi se rečenica kada je gošća Azra Jašarević rekla: „Da li svaka od vas razmišlja da je već možda sa trinaest godina trebala biti sa hidžabom“. Već tad bi trebalo početi naše praktikovanje svih naredbi, svih izvršavanja koje Gospodar od nas  nalaže. Zapitala sam se, koliko mi vremena provedemo možda nesvjesno griješeći, možda mi ne shvatamo kolika je to ozbiljnost, međutim vrijeme kako prolazi možda niko od nas ne razmišlja da li će da doživi tu starost, da li će doživjeti vrijeme kada možemo da se pokajemo za sve neke naše stramputice. U tom smislu mi je odluka pala da će se to desiti tog dana. S druge strane, nekako već oko podneva je bio jedan Zoom-sastanak, obzirom da sam wellnes savjetnik  i da već baratam zoom sastancima i svim tim tehnologijama onda sam se brzo spojila da odslušam i taj jedan sastanak gdje je bila još jedna rečenica koja mi je baš onako prošla kroz glavu da svaka žena koja želi da se odluči da stavi hidžab možda razmišlja šta će joj reći okolina. Šta će joj reći majke? Šta će joj reći sestre? Šta će joj reći tetke? Šta će joj reći komšinice… I kao puno od toga ovisi šta će one reći.. I ta gošća je rekla : „Da li vi razmišljate o tome šta će one reći svom Gospodaru? Zbog kojih one odluka to sve odgađaju?“. Tad sam prelomila, tad sam rekla upravo ću otići u našu radnju u gradu da kupim šta mi sve još fali da upotpunim svoj fizički izgled onako kako treba da se nosi u skladu sa hidžabom i tada sam bukvalno uzela novčanik, spakovala se, obavila termin koji sam imala u wellnes studiu i nakon termina sam klanjala akšam-namaz i stavila hidžab.

„Odluka nije bila u tom danu, jedno s drugim se dešavalo“

• To je zaista bila, ne mogu reći odluka u tom danu, već slijed odluka. Bukvalno, samo se jedno s drugim dešavalo i tad sam i stavila hidžab. Moji roditelji, moj muž apsolutno su bili radosni, imala sam podršku od svih njih. Ono što mi je bitno bilo da moja djeca sasvim normalno reaguju, jer ako su oni mene viđali u toku dana da pet puta dnevno nosim hidžab, da obavljam namaz, zaista ne mogu primjetiti nikakve razlike u njihovom ponašanju. Moja djeca su samo još vidjela da ću ja i van kad izađem nositi hidžab.

Naglašava da joj je hidžab posebna olakšica jer više nije morala da nosi duplu odjeću.

Zbog čestih putovanja je morala nositi dodatne torbe u kojima je bila odjeća prikladna za obavljanje namaza, zbog čega je imala osjećaj da je s nekom „maskom“.

• Ono što je još bilo olakšica je što nisam više morala da nosim duplu odjeću. U svih tih deset godina mog praktikovanja vjere „tajno“, u smislu da ne moram ljudima da govorim o tome, morala sam nositi duplu odjeću i to mi je stvaralo veliki problem. Ako bi ja otišla u Doboj, Bijeljinu, Portorož… obzirom da mnogo putujemo, uvijek sam ja morala dodatne torbe, dodatne ruksake da nosim sa odjećom koja je prikladna za namaz. Imala sam osjećaj kao da sam s nekom maskom, kao da sam dupla ja, kao da imam neku duplu ličnost. To što sam vani u suštini nisam bila ja. Mislim da sam taj hidžab je olakšica da žena se ponaša onako kako se i kući ponaša. Tad sam shvatila da sebi žene tim odgađanjem samo otežavaju. Mislim da Allah dž.š. olakšava kada staviš hidžab, onda tek osjetiš sve te benefite i blagodati.

Klijentica me pitala: Da li te muž natjerao da se tako obučeš?

• Kada govorimo o nekim anegdotama može se desiti da se i one izdešavaju s tim poznanicima. Jer moji prijatelji, moja bliža okolina su apsolutno podržali moju odluku. Ali pošto radim sa različitim tipovima ljudi bilo je osoba kada dođu na konsultacije o ishrani samnom, kada im pravim plan ishrane,  malo se nekad iznenade ukoliko smo tek počeli neku vrstu poslovne saradnje. Bila je anegdota gdje me je naša klijentica pitala, nije islamske vjeroispovijesti, da li te muž natjerao da se tako obučeš. Ja sam se samo nasmijala zato što mislim da na tako neka pitanja mi trebamo dati neki šaljiv odgovor, barem ja tako nastupam. Ne shvatam nikad to kao uvredu, ne shvatam kao neku kritiku nego samo shvatam da je to njeno nepoznavanje moje vjere. Samo sam joj objasnila da je to moja volja, da se ja tako ljepše osjećam, da se ja tako zaštićeno osjećam i stvarno me razumjela – priča Edvina i objašnjava kako ona smatra da je potrebno odgovoriti ukoliko se žena koja nosi hidžab nađe u tom trenutku:

– Mislim da ako se desi već neki od stereotipa ili možda nekog bockanja, podbadanja od strane okoline, mi trebamo samo odgovoriti na to na neki šaljiv način. Naći neko razumijevanje prema takvim ljudima, jer ukoliko mi zaista počnemo da se pravdamo da objašnjavamo onda čak i djelujete da ste natjerani na tu odluku. Ljudi trebaju osjetiti da ste vi svojom voljom izvršili naredbu Gospodara i samim tim se zaštitili.

„Ja sam prezadovoljna svojom odlukom“

Na kraju je naglasila da je zadovoljna svojom odlukom te da žene, djevojke koje razmišljaju o hidžabu ne odlažu svoju odluku.

• Kada govorimo o toj odluci i mojoj poruci svim mladim osobama ili starijim ženama koje još nisu donijele odluku da stave hidžab, moja poruka bi bila da ne odlažu i da upute dovu Gospodaru. Jer ono što mi uputimo kao dovu u suštini Allah najprije prima i u proteklom tom periodu ja sam puno upućivala svojim prijateljicama koje nose hidžab poruku da dove za mene. Jer nekad mi nesvjesno negdje griješimo i možda nam se molitve ne primaju u tom periodu i zbog toga je moja poruka bila da one dove za mene. Jer Allah će vaš trud vidjeti. Ja sam prezadovoljna svojom odlukom, mnogo hvala mojim prijateljima, mom mužu, mojim roditeljima na podršci u ovom periodu to mi mnogo znači – kazala je Edvina Šoše, wellnes trenerica.

(Kakanj-X.com)