Dugogodišnji problem zagađenja zraka u Bosni i Hercegovini iz godine u godinu poprima sve alarmantnije razmjere. Gradovi širom zemlje redovno se nalaze na samom vrhu svjetskih ljestvica zagađenosti, što ovu pojavu više ne svrstava u povremene ekološke incidente, već u trajno stanje koje ozbiljno ugrožava zdravlje stanovništva. Iako se o uzrocima, mjerama i strategijama govori već decenijama, stvarni rezultati izostaju, dok broj respiratornih i kardiovaskularnih oboljenja kontinuirano raste.
Posebno je zabrinjavajuća situacija u industrijskim sredinama poput Kaknja, gdje se pitanje zagađenja zraka često svodi na pojednostavljenu dilemu: „Ko je kriv?“ Međutim, raspoloživi podaci, naučna istraživanja i izjave stručnjaka ukazuju na znatno složeniju sliku, koja podjednako opterećuje industriju, individualna ložišta, ali i institucije zadužene za nadzor i informisanje javnosti.
Sarajevo kao ogledalo problema u Kaknju
Iako je fokus ove analize na Kaknju, ključni uvidi dolaze iz Sarajeva, grada u kojem su provedena najdetaljnija i metodološki najnaprednija mjerenja zagađenja zraka u Bosni i Hercegovini. Istraživački projekt SAAERO, koji je realizovao Paul Scherrer Institute (PSI) iz Švicarske, po prvi put je precizno mapirao prostornu raspodjelu zagađenja u glavnom gradu.
Početkom 2023. godine, tim Andréa Prévôta vozio je kroz Sarajevo i u roku od tri sedmice obavio 39 mjernih vožnji – kroz gusto naseljena stambena područja na padinama uske doline, duž glavnih saobraćajnica i u sam centar grada. Rezultati istraživanja su poražavajući: oko dvije trećine svih mjerenja premašilo je preporučenu dnevnu granicu Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) za PM2.5 čestice od 15 mikrograma po kubnom metru, dok su u kratkim vremenskim intervalima registrirani i ekstremni vršni nivoi od nekoliko stotina mikrograma. Posebno značajan zaključak istraživanja odnosi se na strukturu izvora zagađenja.
„Grijanje na čvrsta goriva, poput drveta i uglja u stambenim područjima, glavni je faktor koji u večernjim satima naglo podiže koncentracije čestica“, navodi Prévôt. Ako se uzme u obzir da Sarajevo nema termoelektranu unutar gradskog područja, jasno je da se uzroci zagađenja ne mogu svesti isključivo na tešku industriju.
Ovaj nalaz ima direktne implikacije na razumijevanje situacije u Kaknju, gradu koji, osim individualnih ložišta, nosi dodatno opterećenje teške industrije i nepovoljnog geografskog položaja koji pogoduje zadržavanju zagađujućih materija u zraku.
Kada se industrija ugasi, a smog ostane
Tvornica cementa se u javnosti percipira kao jedan od glavnih zagađivača zraka. Ipak, među samim građanima u posljednje vrijeme postoji uvjerenje da cementara nije jedini, ali ni dominantni izvor zagađenja. Uz nju, sve češće se kao ozbiljan potencijalni zagađivač spominje i termoelektrana, koja je u javnim raspravama o posljednjim ekstremnim epizodama zagađenja gotovo u potpunosti izostala.
Za razliku od kompanije Heidelberg Materials Cement BiH, koja je javno saopćila da je 16. januara 2026. godine u 14 sati privremeno obustavila rad peći i proizvodnju klinkera, iz termoelektrane do danas nije stigla jasna informacija o eventualnom smanjenju ili obustavi rada u periodu kada su zabilježeni ekstremno visoki indeksi zagađenosti zraka. Ovakav izostanak transparentnosti dodatno produbljuje sumnju i nepovjerenje javnosti.
U trenutku kada cementara prekida proizvodni proces, a mjerne stanice i dalje bilježe izrazito visoke koncentracije sumpor-dioksida i drugih zagađujućih materija, logično se nameće pitanje porijekla tog zagađenja. U industrijskom gradu u kojem dominira proizvodnja električne energije iz uglja, fokus građana i stručne javnosti neminovno se usmjerava prema termoelektrani, naročito imajući u vidu da su i tokom prošlogodišnjeg procesa odsumporavanja, koji je trebao rezultirati smanjenjem emisija, indeksi zagađenja u pojedinim periodima ostajali izrazito visoki.
S obzirom na to da je sumpor-dioksid jedan od ključnih nusproizvoda sagorijevanja u termoelektranama, izostanak preciznih i pravovremenih informacija o režimu rada termoelektrane u Kaknju tokom kritičnih dana zagađenja otvara niz ozbiljnih pitanja. U takvim okolnostima, odgovornost se ne može svesti na jedan ili dva izvora zagađenja zraka, dok drugi potencijalni izvori ostaju izvan dometa javnog nadzora.
Podaci koji ne ostavljaju prostor za ignorisanje
Utjecaj meteoroloških uslova na kvalitet zraka nesporan je, ali regionalni podaci dodatno komplikuju jednostavna objašnjenja. Prema podacima koje je Eko Akcija objavila u 21 sat, Visoko je večeras najzagađeniji grad s indeksom kvaliteta zraka od 674, Sarajevo je s indeksom 513, dok je Kakanj zauzeo treće mjesto s indeksom 506.
Ako se zna da je tvornica cementa obustavila proizvodni proces, te da se nalazi bliže centru grada i mjernim stanicama, dok je termoelektrana smještena gotovo na administrativnoj granici između Kaknja i Visokog, ovakva prostorna raspodjela zagađenja teško se može smatrati slučajnom. Posebno imajući u vidu da Visoko nema termoelektranu, a ipak bilježi najviše vrijednosti zagađenja.
Moguće je da Visoko ima veći broj individualnih ložišta, ali takav porast nije mogao nastati preko noći. Da je riječ isključivo o ložištima, ovako ekstremne vrijednosti bile bi vidljive i u prethodnim danima i sezonama, što dodatno ukazuje na potrebu za ozbiljnijom analizom industrijskih emisija i njihovog regionalnog utjecaja.
Slučaj Kaknja jasno pokazuje da problem zagađenja zraka ne može biti sveden na jednostavne odgovore niti na jednog „krivca“. On zahtijeva transparentne podatke i registre, koordinaciju između industrije i institucija, te otvoren i argumentovan javni dijalog. Bez toga, svaka nova epizoda smoga završava istim pitanjem – ko je kriv?
(Kakanj-X)
