Jedanaesto ročište u predmetu koji se vodi pred Kantonalnim sudom u Mostaru obilježio je iskaz Anisa Kalajdžića, koji je pred sudom detaljno govorio o svom odnosu s Aldinom Jahić, periodu nakon njihovog raskida, ali i događajima koji su prethodili njenom ubistvu.
Tokom svjedočenja opisivao je njihovo upoznavanje, razvoj emotivne veze i planove koje su, prema njegovim riječima, pravili za zajedničku budućnost. Govorio je i o problemima koji su se kasnije pojavili, odlasku Aldine u Gruziju i raskidu nakon kojeg se, kako je tvrdio, njegovo psihičko stanje počelo naglo mijenjati.
Od upoznavanja i zajedničkih planova do sve češćih nesuglasica
Kalajdžić je sudu ispričao da je Aldinu upoznao na svom radnom mjestu. Njihovo poznanstvo vremenom je preraslo u ljubavnu vezu, a počeli su razgovarati i o zajedničkoj budućnosti.
Ipak, prema njegovom iskazu, odnos nije dugo ostao bez problema. Posebno ga je, kako je naveo, pogađao osjećaj da u njenom životu nema isto mjesto koje je ona zauzimala u njegovom.
„Jako mi je krivo bilo što ja njoj nisam na prvom mjestu kao što je ona meni bila. To mi je bio šok“, kazao je Kalajdžić.
Jedan od trenutaka koji je, prema njegovom viđenju, dodatno produbio nesuglasice bila je poslovna ponuda koju je Aldina dobila.
„Prekretnica je bila njena ponuda za posao za koji ja nisam bio saglasan jer bi u svojoj firmi radila iza leđa, a i sama je iskazivala neku sumnjičavost prema toj organizaciji“, rekao je, prenosi N1.
Kalajdžić je naveo da su rasprave nakon toga postajale sve ozbiljnije. Prema njegovim riječima, Aldina mu je govorila da je „konzervativan i patrijarhalan“ i da je pokušava „začahuriti“.
Njihova veza na kraju je prekinuta.
Pred sudom je rekao da je nakon raskida vjerovao da će s vremenom nastaviti dalje, ali da se, prema njegovom iskazu, dogodilo suprotno.
„Mislio sam da ću je preboljeti, ali nisam mogao. Vezao sam se za nju, planirao budućnost, vjerovao da ćemo se moći opet pomiriti.“
„Crni buk je sve više preuzimao moje tijelo“
Veliki dio današnjeg iskaza odnosio se na period poslije prekida veze. Kalajdžić je svoje tadašnje stanje opisivao kao period emocionalnog i mentalnog sloma, navodeći da se počeo ponašati drugačije nego ranije.
„Na grub i okrutan način sam shvatio koliko sam bio slijep i lakovjeran. Svijet mi se srušio. Patio sam zbog emocionalnog i mentalnog stresa, počeo sam se čudno ponašati. Neka neobjašnjiva strana sila kao da je preuzela moje tijelo. Osjećao sam unutrašnju borbu u sebi.“
U nastavku iskaza koristio je još dramatičnije riječi kako bi opisao ono što je, prema vlastitim tvrdnjama, tada osjećao.
„Crni buk je sve više preuzimao moje tijelo i vodio me u krivom smjeru. Nisam se mogao boriti protiv toga. Osjećao sam se obezvrijeđeno, zdrav razum je iščezao.“
Problemi su se, kako je naveo, prenijeli i na odnos s njegovom porodicom. Kazao je da se povukao iz svakodnevnog života, prestao odlaziti na posao i zanemarivao osnovne obaveze.
„Došlo je do velike svađe sa mojim roditeljima. Dešavale su se neobične, nesvakidašnje stvari, kao da je Sotona ušao u mene, kao da je glas neki u meni bio. Po cijele dane sam ležao u sobi, zanemarivao higijenu, obaveze, nisam išao na posao pod izgovorom da sam bolestan.“
Prema njegovim riječima, članovi porodice pokušavali su mu pomoći. Spomenuo je roditelje i sestre, navodeći da njihovi pokušaji nisu promijenili njegovo tadašnje stanje.
Kalajdžić je priznao i da je Aldini upućivao prijetnje.
„Govorio sam da ću ubiti i sebe i Aldinu. Posegnuo sam za radikalnim rješenjem, mislio sam da je jedini moj spas nabaviti oružje.“
Govorio o oružju, pokušaju samoubistva, a potom se rasplakao
Govoreći o događajima koji su uslijedili, Kalajdžić je tvrdio da prije toga nikada nije koristio oružje.
Svoje ponašanje u tom trenutku opisao je kao stanje u kojem, kako je kazao, više nije razmišljao o posljedicama.
„Kao da sam vođen mračnom silom, pretvorio sam se u nezaustavljivu tempiranu bombu. Ne mogu da opišem to stanje, bilo mi je svejedno šta će biti sa mnom. Nisam nikad rukovao oružjem ranije, to mi je bio prvi put.“
Pred sudom je rekao i da je nakon toga pokušao oduzeti vlastiti život.
„Pokušao sam da ubijem i sebe, ali bezuspješno. Sve se brzo odvilo, policija se odmah pojavila.“
Iznošenje ovog dijela iskaza bilo je emotivno. Kalajdžić se u jednom trenutku rasplakao, a potom se obratio roditeljima koji su se nalazili u sudnici.
„Samo sam želio podariti unučad svojoj porodici. Nisam zaslužio da se ovo desi. Nisam zamišljao svoj život u zatvoru. Da mogu vratiti vrijeme, sve bih promijenio. Žao mi je što naša priča nije imala sretan kraj i što sudbina nije htjela da imamo lijepu priču.“
