Na adresu portala Kakanj-X.com ovih dana stigla je poruka koja govori o jednoj ličnoj borbi, ali i o onome što Kakanjce često izdvaja – ljudskosti koja se ne zaboravlja. Poslao ju je Saša Vidović, a već u prvoj rečenici jasno je dao do znanja zašto se javlja: “Sve pohvale za dva Kakanjca Zijada Kubata i Midhata Škulja, Allah ih volio“.
Iza te kratke poruke krije se teška životna priča, ali i svjedočanstvo o solidarnosti koja se ne može izmjeriti riječima.
Borba za svaki udah
“Poštovani, Moje ime je Saša Vidović i želio bih putem vašeg portala uputiti javnu zahvalu herojima iz Kantonalne bolnice Zenica koji su mi spasili život u trenucima kada mi je srce radilo sa svega 20% kapaciteta.”
Saša ne skriva koliko je situacija bila ozbiljna. Dani između kraja februara i sredine marta za njega su, kako kaže, bili borba na granici života.
“Prošao sam kroz izuzetno težak period od 28. 2. do 13. 3., uključujući boravak na Intenzivnoj njezi pod aparatima i hibridnom pumpom, te oporavak na Kardiologiji. Dugujem ogromnu zahvalnost doktorima, sestrama i tehničarima koje sam poimence naveo u tekstu ispod. Vjerujem da ovakve priče o našim medicinarima zaslužuju da se čuju, pa vas molim da moju zahvalu objavite.”
“Najveća zahvala BOGU, a odmah zatim i osoblju Kantonalne bolnice Zenica koji su me vratili iz mrtvih. Moja borba protiv teškog infarkta pluća i predinfarktnog stanja srca (čija je funkcija bila svega 20%) bila je borba za svaki udah.”
Dani provedeni na intenzivnoj njezi ostavili su dubok trag.
“Od 28. 2. do 9. 3. ležao sam na Intenzivnoj njezi pod aparatima, priključen na hibridnu pumpu, uz ogromne doze Heparina (60 hiljada), infuzije i injekcije. Bio sam potpuno nepokretan, u pelenama i s kateterom, a punih 13 dana nisam imao stolicu, što je dodatno komplikovalo moje ionako kritično stanje. Nakon toga, od 9. 3. do 13. 3., oporavak je nastavljen na Kardiologiji.”
Sve je, prisjeća se, počelo u ambulanti, gdje je brza reakcija medicinskog osoblja bila presudna.
“Sve je počelo u drugoj smjeni Centralne ambulante zahvaljujući sestri Zineti i njenoj doktorici, koje su nakon EKG-a odmah alarmirale Hitnu. Stigli su doktor i moj HEROJ tehničar Sanel Š., koji su me hitno transportovali.”
Posebno mjesto u njegovoj zahvalnosti zauzima cijeli tim koji ga je pratio kroz najteže dane.
“Posebno hvala Koronarnom odjelu na Internom – za mene najboljem odjelu s najboljim osobljem: dr. Selimoviću, dr. Ekremi, dr. Maliku, dr. Šutu i načelniku Rošiću. Hvala tehničaru Avdiji i cijelom timu: Semiru, Aladinu, Šehidi, Vahidi, Mireli, Sari, Semri, Nati, Ineli, Matei, Edini i ostalima. Također, veliko hvala osoblju Kardiologije, posebno sestrama Nermani, Aidi, Amini, Ajli i tehničaru Anelu.”
“Hvala vam što ste me pitali, pazili i njegovali u mojim najtežim trenucima. Neka vas dragi Allah nagradi na oba svijeta.”
Kakanjci koji se ne zaboravljaju
Ipak, među svim tim imenima, posebnu emociju u Sašinoj priči nose dvojica ljudi iz Kaknja.
“Moram da spomenem i dvojicu ljudina iz Kaknja koji su sa mnom dijelili bolničke dane i muku na Koronarnom odjelu. Veliko hvala Midhatu Škulju i posebno Zijadu Kubatu!”
U trenucima kada je bio potpuno nemoćan, kaže da nije bio sam.
“Zijad je bio sa mnom u sobi i na Kardiologiji u trenucima kada sam bio potpuno nepokretan. Taj čovjek mi nije dozvoljavao ni čašu vode da sam sebi naspem – pazio me je i pomagao mi kao da smo najrođeniji.”
U bolničkoj tišini, gdje se svaki sat čini dužim nego inače, takvi gestovi imaju posebnu težinu.
“Hvala vam, prijatelji moji, što ste u onim najtežim trenucima pokazali šta znači biti pravi čovjek i prijatelj. Takva dobrota i solidarnost se nikada ne zaboravljaju! Bog vas NAGRADIO!”
Na kraju, Saša kratko dodaje i rečenicu koja možda najbolje oslikava njegov put kroz sve što je prošao:
“Loš sam bio, ova fotografija je nakon 13 dana, stao sam na noge. Zijad Kubat me slikao.”
U vremenu kada loše vijesti često nadglasaju dobre, ovakve priče podsjećaju da humanost i dalje živi tiho, skromno i bez velike pompe. Upravo onako kako to često rade Kakanjci.
(Emrah Fejzović / Kakanj-X)
