Izolovano šumsko pleme iz unutrašnjosti jugozapadne Indije je poznato po svom neprihvatanju tekovina moderne civilizacije i često agresivnim ponašanjem prema strancima, kako bi sačuvali svoje primitivne društvene običaje i tradicije.
A oni malobrojni koji su uspjeli da stupe u kontakt sa njima, tvrde kako su svoj cilj uspješno i ostvarili – jer se njihova kultura i tradicija nije mijenjala tokom poslednjih nekoliko hiljada godina.
Kako se posljednjih decenija okolina u kojoj žive značajno izmijenila, uloge oko održavanja domaćinstva i skupljanja hrane su se izmijenile. Veći dio plemena živi od poljoprivrede, dok neke od žena odlaze na lokalnu pijacu da bi razmijenile dobra i tom prilikom dopustile turistima da ih fotografišu u zamjenu za novčanu naknadu.
Ovo ne čudi s obzirom da one strancima privlače pažnju svojom odjećom i ukrasima, ali i samom činjenicom da pripadaju veoma izolovanoj zajednici s kojom je teško stupiti u kontakt. Većina njih je poluodjevena, a najkarakterističniji komad odjeće predstavlja tkanina kojom prekrivaju struk po imenu “ringa”.
Pored toga, žene ovog plemena su poznate po tome da briju glave i da ih potom ukrašavaju trakama od šarenih perli koje same prave dok umjesto majice, nose gomilu ogrlica i traka. Ova posebna ljubav prema ukrašavanju se ogleda i u tome, da im je gotovo svaki dio tijela prekriven aksesoarima napravljenim od mesinga, aluminijuma ili perli dok muškarci umjesto ukrasa nose svoje smrtonosne lukove i strijele preko leđa.
Tamo gdje se žene udaju za dječake
Ipak, najzanimljivija stvar kada je ovo primitivno društvo u pitanju predstavlja priviligovan položaj žena u zajednici. Prije svega ovo se ogleda u tome da su one primarni dobavljači hrane, ali i da su dominantni partneri u braku.
Bonda djevojke se uglavnom udaju za dječake koji su od njih mlađi najmanje pet godina, a nerijetko taj broj može da iznosi i 10 godina.
Na taj način, djevojke brinu o muževima dok ne porastu i podučavaju ih o svim bitnim stvarima, da bi oni zauzvrat mogli da brinu o njima u starosti. Prilikom udaje, momak je taj koji mora da plati miraz – a broj krava koji daje njenoj porodici zavisi od samog socijalnog statusa buduće nevjeste.
U slučaju razvoda, ako je žena uhvaćena u preljubi ona mora da vrati dvostruko više nego što je mladoženja dao za miraz. Ipak, ukoliko je muškarac prouzrokovao neku vrstu nepravde koja je rezultirala razvodom, on više ne može da stupi u ugovoreni brak.
A interesantan podatak je da za razliku od mnogih drugih populacija u Indiji, broj žena među Bondama znatno premašuje broj muškaraca. Ovakav način života i razni običaji vezani za obavezan brak u kombinaciji sa smanjenjem šumskih staništa i siromaštva, doveli su u opasnost čitavo pleme od nestanka.
Prema podacima popisa iz 2011. godine ostalo ih je još samo oko 12.000, nakon čega su pokrenuti projekti da se oni integrišu u modreno društvo. Međutim, njihov izrazito agresivan stav prema ovim pokušajima je uništio nadu za njihovu svijetlu budućnost, prenosi Nacionalna Geografija.
Pored navedenih problema, još jedna ozbiljna prepreka za budući razvitak društva predstavlja i alkoholoizam među muškarcima – koji većinu vremena provode u kuhanju i konzumiranju pića od pirinča, palme i cvijeta mahua.
A ako se uzme u obzir da su od mladosti obučeni da koriste luk i strijelu, onda ne čudi da u kombinaciji sa opijatima često dolazi do bratoubistava.
Pogrebne prakse
Nakon što član zajednice umre, njegovi srodnici ga kremiraju na lomači. Jedan od njih potom mora da utvrdi uzrok smrti, tako što napola spaljene kosti udara kamenjem. Ukoliko se one raspadnu, smatra se da smrt nije nastala zbog upotrebe crne magije.
U suprotnom, u cijeli slučaj se miješa lokalni šaman, koji uz pomoć bajalica i rituala pokušava da otkrije ko je krivac. Kada se utvrdi ko je ta osoba, seosko vijeće odlučuje o kazni i osveti magijom.
