Zašto više nikad ne biste trebali koristiti štapiće za uši

Dr. House je u jednoj epizodi izjavio da u uho ne bi trebalo gurnuti ništa manje od lakta. E, pa, bilo bi dobro da ga poslušate.

Tkogod iz starijih generacija da vam je natuknuo da on/ona nikad nije i neće koristiti štapiće za uši, pametno je zborio. Naime, vosak u ušima unutra se nalazi s razlogom. Ta odbojna žuta smola štiti naše uši, napominje dr. Douglas Backous, predsjednik Američke akademije otorinolaringologa, te dodaje: “Vosak u ušima ustvari održava vaš zvukovod čistim”.

Funkcija voska

Cerumen tj. ušni vosak vlaži kožu zvukovoda i bubnjića, štiti od povreda i sprječava prodor vode u uho, ali i zaustavlja prodor čestica prljavštine i prašine. Uši se u stvari čiste same od sebe, jer jednom kad se vosak u ušima stvrdne svaki pokret vaše čeljusti (bilo da pričate s prijateljima, žvačete žvaku ili jedete) polako izbacuje komade starog voska kroz uho.

Do problema pak dolazi kad mi moderni ljudi pametno zaključimo da smo pametniji od načina na koji naše tijelo samostalno funkcionira od početka svijeta, pa se krenemo igrati i činiti nepotrebne stvari. U redu, vrh štapića za uho izgleda stvarno maleno, ali ono što on čini jest da vosak vraća natrag, točnije još dublje u uho. I to nakon što poskidamo sav stari vosak koji je bio na putu prema izlasku iz uha. No mi tad ulovimo i dijelove voska koji su zastali na dijelovima koji se ne čiste sami od sebe, ističe dr. Backous, a vosak iz tih dijelova prepun je gljivica, bakterija i virusa koje mi ‘tjeramo’ u uho.

Bolovi i infekcije su vrlo učestala posljedica ovakvog čišćenja uha, no postoje i teži ishodi kao što je blokiranje zvukovoda što, u najgorem mogućem scenariju, može završiti gubitkom sluha ili puknućem bubnjića (ljubitelji tv-serije ‘Girls’ mogli su vidjeti to iskustvo u jednoj epizodi).

Prekomjerno lučenje voska

Oko 12 milijuna Amerikanaca godišnje posjećuje doktore zbog prekomjernog lučenja voska u ušima. Nakon svih pregleda, 8 milijuna od njih završi kod specijalista na posebnom tretmanu čišćenja voska iz ušiju, kojeg može izvoditi samo medicinsko osoblje. Dakle, postoje ljudi koji trebaju pomoć profesionalca i čije se uši neće same, tajanstveno očistiti, no liječnike treba posjetiti tek kad primjetite promjene kod sluha koje bi mogle biti povezane s voskom u ušima.

Akademija otorinolaringologa toliko se čvrsto protivi uporabi štapića za uši u svrhu čišćenja da su objavili i službeno prioćenje u kojem ističu da ih ljudi ne bi smjeli gurati u uši, nego bi se njima trebala čistiti samo vanjska strana uha, bez ulaska u zvukovod, što je naglašeno i na brojnim ambalažama štapića za uši.

Jasno nam je da ćete nakon čitanja ovog teksta vjerojatno zgroženi pomisliti kako nitko ne može tek tako prestati čistiti uši. No dr. Backous tvrdi da možemo, i to svi, i da je čisto stvar navike da čim osjetimo malo vode u ušima ili nas zasvrbi, automatski posežemo za štapićima (nadamo se ne nečim gorim!). Isto tako, on navodi činjenicu da što više trljamo kožu uha, to više histamina otpuštamo, zbog čega nam koža postaje iritirana i ‘zapaljena’ (kao nakon uboda komarca). Uz to, zahvljajući vlažnom djelovanju voska, jednom kad ga odstranimo uho postaje suho, što nas tjera da opet posegnemo za štapićima, pokušavajući tako postići osjećaj ugode koji nam nedostaje.

Za sve one koji pak unatoč pročitanom ne mogu ostaviti svoje uši na miru, dr. Backous preporučuje malo kućnog navodnjavanja. Napravite mješavinu bijelog octa, alkohola i mlake vode, te ulijte par kapi u svako uho. To bi trebalo pomoći da osjećate ‘pročišćeno’.

Haber/Net.hr

Comments are closed.