Zagreb iza ponoći: Ugašena svjetla u lokalima, zavjese na izlozima i sve bez računa…

0

Ovih dana popis zagrebačkih lokala koji rade nakon ponoći javna su tajna. Za vikend smo izašli u centar grada s popisom i provjerili kako izgledaju ilegalni partyji.
 
Prva stanica bila nam je Khala na popularnoj Tkalči. Mješavina narodnjačkog i tehno ritma, dovoljno ljudi da smo se par minuta probijali do WC-a, konobari maske nose ispod brade, a na vratima stoji zaštitar koji nam je objasnio da oni smiju raditi do dva. Koriste “rupu u zakonu” po kojoj restorani zbog turista smiju raditi do dva ujutro, pa iako stranih gostiju nema, dernek se neometano održava. Khala je tako jedan od rijetkih lokala koji nakon ponoći neometano izdaje i račune.
S druge strane, kafić Rockstar u zagrebačkoj Preradovićevoj ne smije raditi nakon ponoći, ali to ih ne ometa ni u produljenju radnog vremena. U ionako malom lokalu gužva se pedesetak ljudi, a na WC se ide u parovima. Probali smo dobiti i račun uz piće koje smo naručili nakon ponoći, pa nam je mladi konobar objasnio da nakon ponoći ‘blagajna ne radi jer smo malo u ilegali ovdje’, ali ako nam treba za pravdanje troškova, možemo dobiti jedan od starijih računa iz kutije pokraj kase. DJ je proglasio kraj oko 00:40, ali su gosti iza zatvorenih vrata lokala ostali još oko sat vremena.
 
Krenuli smo Preradovićevom prema glavnom gradskom trgu. Ni lokal Pinup nije bio zatvoren, ali je bilo manje ljudi nego u Rockstaru i držala se distanca. Alkatraz je svoja vrata zatvorio u ponoć, na raspremljenoj terasi ostala je tek grupica mladića. Susjedni Soho Bar & Kitchen izvana izgleda zatvoreno, no kad je grupica djevojaka ušla unutra, zavirili smo i mi. Za razliku od Rockstara i Khale koji prilično javno rade nakon ponoći, u Sohou su polijepili velike crne zastore na izlog, a svi gosti zabavljali su se samo na lijevoj strani lokala kako bi bili što zaštićeniji od pogleda izvana.
 
Thalia je kultno mjesto zagrebačkih partijanera, pa smo provjerili radi li i taj lokal. S ulice se ne čuje glazba jer se nalazi u podrumu zgrade u kojoj je i Zagrebačko kazalište mladih, ali nam je čovjek koji je stajao ispred rekao da slobodno uđemo. Prije pandemije Thalia je u 1 ujutro bila dupkom puna, a sada se moglo naći stol i razgovarati bez deranja. Glazba je tiho svirala, a većina gostiju su bili muškarci. Naručili smo piće, ali račun nismo dobili jer je Thalia klub, pa samim time i ne može raditi nakon ponoći. No i tu su doskočili problemu – umjesto izdavanja računa, konobar je vadio predračune i spremao ih sa strane kako bi u vrijeme kad je njihov rad legalan mogao izdati fiskalizirane račune i tako održati račune ‘čistima’. Pitali smo dokad rade, na što smo dobili odgovor: ‘Samo vi pijte, polako.’
 
Potpuno suprotno od Thalije, glazba iz Johanna Francka odjekivala je glavnim gradskim trgom. Na ulazu nije bilo ni zaštitara koji bi kontrolirao ulazak i izlazak, a unutra se ludo partijalo. DJ je nastupao na stepenicama, a iza njega su postavljeni reflektori za mini light show. Tu smo već naišli i na turiste. U sklopu Francka je i restoran, pa su se oni našli istu ‘rupu u zakonu’ kao i Khala. Događaj ‘Bailar’ se čak i reklamirao na društvenim mrežama, uz obavijest da traje do 2 ujutro. Unutra – čovjek na čovjeku, a koliko smo mogli primijetiti, masku je pravilno nosila samo jedna konobarica. Unatoč tome što je pušenje unutra inače zabranjeno, osim u prostoriji određenoj za to, nije bilo stola bez tanjurića s čikovima. Jedini kiosk koji radi nakon ponoći je onaj u prolazu Zagrebačkog nebodera na glavnom trgu. Čovjeka koji radi tamo uhvatili smo taman kad je zatvarao. Požalio nam se da i petkom i subotom jedva kontrolira ljude koji dođu na njegov kiosk. Najviše prodaje cigarete i alkohol, a te večeri je čak dva puta čistio pod ispred samoga kioska jer se netko ispovraćao dok je kupovao cigarete.
 
Možda najveće iznenađenje je bio caffe bar Ramazzotti. Ispred su parkirani BMW-i, Mercedesi, Porschei i ostali skupi automobili, ali na prvu bi se dalo pomisliti da su to vozila gostiju iz Khale. S ulice izgleda kao da ne radi jer su sva svjetla pogašena, ali iznutra se čuju cajke. Sve što treba napraviti za ulazak je pokucati i nasmiješiti se ogromnom zaštitaru, koji onda procjenjuje hoće li vas pustiti ili ne. Lokal je u potpunome mraku, jedino je šank slabo osvijetljen – kako bi bili što neprimjetniji. Unutra je nemoguće stajati bez da niste naslonjeni na nekoga, a stol se unaprijed rezervira. I tu su gosti većinom muškarci – od pripadnika zagrebačke zlatne mladeži do sredovječnih muškaraca u odijelima, a sve se konzumira – bez računa.
 
Ispred popularnog turbofolk kluba Team u Kačićevoj čekao se red za ulazak. Dvadesetak ljudi stajalo je ispred ograde i čekalo svoju priliku za ulazak, dok su unutra stisnuti partijali oni koji su došli ranije i uspjeli ući. Ulaz su kontrolirala trojica zaštitara koju smo uspjeli nagovoriti da uđemo, a unutra nismo mogli ni doći do šanka. Probijali smo se kroz gužvu nekoliko minuta dok nismo došli do izlaza, pritom nismo vidjeli nijednog djelatnika s maskom.
 
Svi oni koji ne žele doma u ponoć i ne idu u lokale koji ipak rade nakon dopuštenog vremena, i dalje se okupljaju ispred Hrvatskoga narodnog kazališta. Stotinjak ljudi stoji u većim grupama, izvode se trikovi na biciklima, a različiti žanrovi glazbe trešte sa raznih strana. Alkohol se kupuje u dućanima prije izlaska, a kad ponestane, tu je benzinska postaja na Adžijinoj ili Miramarskoj. Razgovarali smo s taksistom koji stoji na stajalištu pored kazališta. Kaže da najviše vožnji ima upravo od HNK u ostale dijelove grada, a ‘često ih i odbijam jer ljudi budu baš ružno pijani’. Od tinejdžera do onih u 30 – ima, HNK je od kraja lockdowna popularno mjesto za izlaske. Nekoliko ljudi nam se požalilo da im susjedi iz okolnih zgrada znaju zvati policiju, koja obično zamoli sve da odu, zapiše podatke par osoba i ode.
Upravo taj nedostatak policije nas je najviše iznenadio. Naime, jedino policijsko vozilo koje smo vidjeli je bilo iza HNK, kod Akademije dramske umjetnosti, i to zato što se nešto snimalo pa su preusmjeravali promet. Policija ne kontrolira provođenje mjera koje je donio Nacionalni stožer, ministar Beroš objašnjava da prvo treba reagirati Zagrebački, pa tek onda Nacionalni, a u Zagrebačkom stožeru vlada šutnja. I tako se ilegalni partiji nastavljaju održavati, odgovornost se prebacuje s jednoga državnog tijela na drugo, a brojke zaraženih se uglavnom drže iznad 150 novih slučajeva na dan.
24 SATA