Za 16 godina, vlasti BiH su uzele sedam milijardi maraka od akciza i šest milijardi od putarina, a kao rezultat imamo samo nova zaduženja za izgradnju puteva. SNSD ne odustaje od uzimanja od građana, konstantno se protiveći ukidanju akciza. Rezultata od tog novca nema.
Da li ste se ikad zapitali kolko bi gorivo u BiH koštalo kada bi nabavka i transport bili besplatni. Bez nameta koji država uzima sebi?
U jednom litru dizela koji košta 2.80 – 30 pfeniga je akciza, 15 pfeniga je cestarina i 25 pfeniga za putarine. I na sve to PDV. Bez nameta litar dizela koštao bi 1.90 KM, piše BN televizija.
To znači da država “potroši” polovinu našeg rezervoara.
Ako mjesečno naspemo 100 litara goriva, to ćemo da platimo 280 maraka. I tako 190 maraka poklonimo državi.
Na godišnjem nivou, taj prosječni građanin iz svog džepa daje 2.280 KM na nepostojeće auto-puteve i njihovo održavanje. Tako je za ovih pet godina dao 11.400 KM.
U istom perodu, isti taj građanin od vlasti, u predizborne svrhe dobio je okruglo 100 maraka.
Državna kasa se puni, za pet godina punija je za 13 milijardi maraka. Te pare treba da se, po ranijim izjavama, usmjere za auto-puteve, investicije, dolazak investitora i nova radna mjesta.
Ali avaj. Od mreže dobili smo svega šest kilometara auto-puta (od petlje Kostajnica do petlje Johanova) u prosjeku po dva kilometra godišnje ili 5,4 metara dnevno.
“Tih šest kilometara koštali su narod kao Svetog Petra kajgana, 170 miliona maraka.
Opet pitamo, gdje su milioni i milijarde?
“Kupovina izbora, kupovina glasova, referendum za gradonačelnika Bijeljne. Sve se koristi u političke svrhe i bogaćenje nekoliko porodica u Republici Srpskoj”, kaže ekonomski analitičar Mirjana Orašanin.
Dok su kase vlastodržaca sve punije, novčanici građana sve prazniji. Ali kada bi kojim čudom, vlast BiH promijenila politiku i smanjila poreske apetite, građani bi i te kako prodisali.
Ali – od toga ni slova.
“Prave sumnju među nama, bojimo se šta će biti sutra, ide sve na gore”, kažu građani Bijeljine i dodaju:
“To su glasači krivi, ono što su birali to su i dobili, mnogi još nisu svjesni situacije, može biti samo gore.”
Nažalost, u praksi, akciza koja se ubire na litar goriva, usmjerava se na plate administraciji, službena putovanja i automobile, penzije, invalidnine, regresi, reprezentacije izabranih poslanika. U prevodu, nestaće kao dim u magli.
“Suprotstavljane SNSD-a ukidanju akciza je nerazumno i osiono i nema nikakvog opravdanja. Ovi sada prihodi koji su ostvareni od inflacije i akcija ne smanjuju zaduženje. Mi imamo povećane zaduženja”, kaže ekonomski analitičar Aleksa Milojević.
Sa aspekta kreatora politike, sve je ovo opravdano, jer je lakše narodu objasniti da nema para za izgradnju puteva, nego da nema para za penzije. A to što puteva nema – očigledno je da to vlast ne brine, jer svakako će to sve narod da finansira, a koliko para taj narod daje iste te puteve može i pozlatiti.
